Gospoda Glembajevi Miroslava Krleže dio su ciklusa Glembajevih (uz Ledu i U agoniji) i jedna od njegovih najpoznatijih drama. Trilogija o Glembajevima nastavlja se na knjigu prozeGlembajevi koja sadrži novele, fragmente i literarne portrete likova glembajevskoga kruga.
Priča o Glembajevima priča je o propasti jedne bogate zagrebačke obitelji. Radnja drame odvija se jedne ljetne noći 1913.godine, nakon proslave povodom 70. godišnjice bankarske firme u vlasništvu Ignjata Glembaya. Njegov sin Leone došao je kući prvi put nakon jedanaest godina. Leone osjeća odbojnost prema svojoj obitelji i cijeloj povijesti Glembajevih, osjeća da im ne pripada.
Leone svojim dolaskom unosi nemir u kuću Glembajevih – stari Glembay bezuvjetno vjeruje svojoj supruzi i ne vjeruje raznim optužbama koje dolaze sa svih strana. Kad slučajno načuje Leonea koji Silberbrandta optužuje da je baruničin ljubavnik, suočava se s Leoneom koji isprva o tome ne želi razgovarati ali nakon što Ignjat i fizički nasrne na njega, Leone mu kaže da ga je Castellica varala i s njim. Stari Glembay dobije infarkt i umire.
Castellica ubrzo saznaje da je Glembay bankrotirao, da je potrošio i njezin novac i da joj nije ostalo ništa. Leone joj kaže da je samo uzeo natrag ono što mu je krala godinama. Barunica viče da su svi Glembajevi varalice i ubojice, Leone ju ušutkava, Castellicu to još više razjari i ne želi šutjeti. Leone potrči za njom sa škarama. Čuje se vrisak a sluga izgovara poznatu repliku: ‘Gospon doktor zaklali su barunicu.’
Glembajevi su praizvedeni su 1929. u zagrebačkom HNK u režiji Alfonsa Verlija. Prva barunica Castelli bila je Bela Krleža (i u kasnijim HNK inscenacijama – 1946. i 1954.) kojoj je to bila prva uloga.Glembajevi su do danas postavljeni preko šeszdeset puta, od toga samo u zagrebačkom HNK šest puta, a uz U agoniji, najizvođenija su Krležina drama. Fatalnu barunicu između ostalih utjelovile su iNeva Rošić, Ena Begović, Ksenija Prohaska, Alma Prica i Severina Vučković.
1988. Antun Vrdoljak režirao je filmsku verziju Glembajevih u kojoj su glumačku ekipu predvodili Mustafa Nadarević kao Leone, Tonko Lonza kao Ignjat Glembay i Ena Begović kao barunica Castelli. Film je dobio Zlatnu Arenu za glavnu mušku ulogu i za sporednu žensku ulogu koju je Ena Begović odbila jer je smatrala da barunica Castelli spada među glavne uloge.
U sezoni 2016/2017 Glembajevi će na hrvatskim pozornicama dobiti čak dvije produkcije - onu na Dubrovačkim ljetnim igrama, te po prvi put u povijesti - baletnu i to u koreografiji Lea Mujića.
Leo Mujić, koreograf, koji je nakon završene beogradske Baletne škole Lujo Davičo diplomirao na L’Ecole-atelier Rudra Béjart u Laussannei i odmah počeo nastupati kao vrlo uspješan solist u poznatim europskim plesnim kazalištima. Posvetivši se koreografiji, svoje je predstave postavio u velikim europskim i hrvatskim baletnim kazalištima. U zagrebačkome je Baletu postavio cjelovečernji balet inspiriran poezijom Dobriše Cesarića Tišina mog šuma, iznimno popularan balet Ana Karenjina, nastao prema literarnome predlošku slavnoga
Tolstojeva romana i glazbu Čajkovskoga, a sada ponovno poseže za hrvatskom literaturom kako bi predstavio svoju viziju ove kultne Krležine drame.
Kako stoji u najavi:
"Baletno uprizorenje Glembajevih, na odabranu glazbu različitih domaćih i svjetskih skladatelja, predstavlja velik izazov ne samo za koreografa i njegove suradnike, nego i za cjelokupan ansambl koji se upušta u pravu mjetničku pustolovinu koja će nesumnjivo pubuditi veliko zanimanje, pogotovo onih koji dobro poznaju rad ovoga koreografa i ovu literarnu obitelj.2
