Jedno od posljednjih djela Williama Shakespearea nastalo je oko 1611. godine. I u ovome tekstu, kao i u većini ostalih, Shakespeare se nadahnuo raznim izvorima, dok je glavni zaplet preuzet iz pastorale Roberta Greena Pandosto, objavljene u Engleskoj 1588., a Shakespeareov je tekst objavljen 1623. godine.
Radnja Zimske priče počinje se događati na Siciliji, kada Poliksen, kralj Češke, susreće svojega prijatelja iz djetinjstva, Leonta, kralja Sicilije. Poliksen žuri u domovinu, no Leont ga svim silama nastoji zadržati na Siciliji te šalje svoju ženu Hermionu u nadi kako će ona uspjeti nagovoriti njegova prijatelja na dulji ostanak. Iznenađen uspjehom ženine misije, Leont posumnja da su njih dvoje ljubavnici i da je trudna Hermiona ostala u drugome stanju s Poliksenom, pa naredi neka se Poliksena otruje. No, on ipak uspije pobjeći u Češku, a Leont, ostavši uvjeren u ženinu nevjeru baca ju u tamnicu. Hermiona rađa djevojčicu, prema kojoj Leont također nema milosti i naredi neka se dijete ostavi na pustome mjestu, dok Hermionu izvrgava javnomu suđenju zbog nevjere. Iako prorok iz Delfa izjavi kako su Hermiona i Poliksen nevini, Leont odbija u to povjerovati. U međuvremenu umire njegov sin¬nasljednik, a uskoro i žena skonča svoj život. Ostavljeno Hermionino dijete, na češkim obalama spašava pastir. Prolazi punih šesnaest godina i saznajemo da se Poliksenov sin zaljubio u mladu djevojku Perditu, koju je spasio i odgojio pastir. Poliksen ne odobrava tu vezu i dvoje mladih bježe na Siciliju gdje zatječu Leonta koji još tuguje za svojom obitelji. Nakon brojnih peripetija, dvojica starih prijatelja ipak se pomire i s mladim parom odlaze u kuću ispred koje stoji Hermionin kip. Vidjevši ga, Leont se uznemiri, a kip iznenada, na opće zaprepaštenje, oživi...
Zimska priča posljednji je put u Hrvatskoj producirana još 1998. u Gavelli u kojoj ju je postavio jedan Britanac - David Farr, dok to u sezoni 2016/2017 na sceni HNK u Zagrebu čini njegiva sunarodnjakinja Polly Findlay, koju doduše naš središnji nacioinalni teatar najavljuje pod drugim prezimenom - Tritschler.
No, suprotno navodima HNK u Zagrebu, ona nije dobitnica Oliviera za režiju 2012. godine (te je godine u istoj kategoriji slavio Matthew Warchus s Mathildom), već za najbolji revijalni ili zabavni program. Nedavno je u RSC režirala Alkemičara Bena Johnsona , te Kako vam drago u National Theatreu te i za jednu i drugu produkciju dobila prilično dobre kritike.
