Tekst Lampedusa Beach talijanska kazališna autorica Lina Prosa napisala je još davne 2004., a dio je njezine Trilogije o brodolomu, koju čine još i Lampedusa Snow i Lampedusa Way. Tekst je u Italiji dobio dva prestižna nacionalna kazališna priznanja, a tragična izbjeglička realnost posljednjih ga je godina učinila zanimljivim i brojnim europskim scenama.
Lampedusa Beach prepričava potapanje broda pretrpanog izbjeglicama na putu od bezimene afričke zemlje prema obalama nekog europskog odmarališta zamamnog imena (koje bi se na hrvatskom najbliže zvalo «Plava Laguna»), kao mjestu utočišta i početku ostvarenja snova. Kao i većina putnika, utapa se mlada Afrikanka Shauba. U dugom poetskom monologu ona govori o tom prelasku mora, o pripremama, nadama, putovanju, brodolomu i svojoj smrti. Stalno podsjeća na svoje dostojanstvo Afrikanke, i prije nego završi na dnu mora, još proziva europske i afričke imigracijske dužnosnike i vođe za tragediju koju personificira, ali ne kao bespomoćna žrtva sudbine, nego kao tijelo koje zbog danih fizičkih, društvenih, političkih okolnosti mora potonuti na dno Mediterana. Po tome ovaj tekst nije tek priča o udesu nesretne žene, nego o društvenoj pojavi današnjeg postnacionalnog svijeta. On transcendira pojedinačne slučajeve jednog ili tisuća stradalih ilegalnih migranata i pred gledatelja iznosi pitanja o gostoprimstvu, vlastitom prepoznavanju ili neprepoznavanju u drugome, o sudu vrijedi li neki život više od drugog, o sudbini beskućništva, itd. Shaubina se priča ne razvija u narativnom širenju, nego se poput slapa, u okomitom padu, niže u kratkim rečeničnim odsječcima.
"Predstava nas suočava s problemom s čijim se naličjem licemjerno odbijamo suočiti jer nas dovodi do najdubljih strahova. Izostanak humanog odnosa još pretvaramo u referendumska pitanja kao u Mađarskoj, kao da u ljudskoj tragediji vidimo samo mogućnost da nam netko poremeti komociju. Predstavu nisam radila kao komemoraciju žrtvama nego kao neku vrstu upozorenja, kao mogućnost da se zadrži nečije dostojanstvo", objašnjava redateljica Senka Bulić kojoj je tekst predložila, a i izvodi ga - Nina Violić.