U praznom kafiću, kojeg po završetku radnog vremena očekuje čišćenje, nakon petnaest godina ponovno se susreću Una i Ray. Ray je pedesetgodišnjak koji radi kao čistač nakon što je nekoliko godina proveo u zatvoru zbog ljubavne veze s tad dvanaestogodišnjom Unom. Nisu se vidjeli otkad je on bio uhapšen, sve dok Una nije pronašla njegovu sliku u novinama i odlučila ga potražiti osobno.
Ovo na prvi pogled možda djeluje kao početak osvetničkog pohoda žrtve, međutim, David Harrower, škotski autor u Hrvatskoj poznat po 'Noževima u kokošima' napisao je sve samo ne jednoznačni komad o zlu pedofilije. Dok je društvena osuda neupitna (i već odrađena, barem s Rayeve strane, jer Unina trauma traje, kako ona sama kaže, svakim izlaskom iz kuće), ono čime se Harrower zapravo bavi su ostaci života zauvijek obilježenih s jedne strane, socijalno neprihvatljivim činom, a s druge, osobnom tragedijom prisilnog završetka jedne ljubavne veze.
Drama propituje mogućnost da nešto što je automatski označeno kao društveno zlo nije nužno patologija niti iskorištavanje pozicije moći od strane odrasle osobe, već neuobičajena ljubavna priča, čije posljedice njeni akteri osjećaju cijeli život. U trenutku kad pokušavaju razriješiti taj odnos, čem Ray opterećen grižnjom savjesti, zbog koje i nije uspio njihov pokušaj bijega u Francusku petnaest godina ranije, uopće nije sklon, otkriva se Unina pomalo napadna zavodnička strana, za što ne možemo biti sigurni je li samo odbljesak stockholmskog sindroma ili se radi o modernoj varijanti Lolite...
'Kosa' je David Harrower napisao po narudžbi za Edinburški festival, a režija je bila povjerena Peteru Steinu, dok ga u hrvatskoj verziji možete vidjeti u režiji Zijaha Sokolovića, koji uz Olgu Pakalović igra i glavnu ulogu.