Login za korisnike

Medeja, semioklazam

Koprodukcija Eurokaza i Kraljevskog pozorišta Zetski dom u režiji Branka Brezovca, scenska je dekonstrukcija klasičnog mita o Medeji temeljena na, kako stoji u podnaslovu istoimene drame crnogorskog autora Ljubomira Đurkovića, “kome-tragediji u 10 slika” i protkana motivima iz tekstova Euripida, Anouliha i Wolf.

***

Kako kaže službena najava: "Polazeći od Lévi-Straussove ideje da mitove valja, poput glazbene partiture, čitati istovremeno, dakle i sinkronijski i dijakronijski, jer se tek globalnim obuhvaćanjem horizontalnih i vertikalnih motiva otkriva njihov puni smisao, ova predstava bi da ide korak dalje od pukog razotkrivanja latentnih značenja naracije. 

Naime, kako kaže Barthes, živimo u vremenu u kojem više nismo u stanju odvajati označitelje od označenih, ideološko od frazeološkog, pa je i samo demitologiziranje postalo stereotipom. Stoga ova predstava ne razara mit nego znak, ne rascjepljuje značenje nego njegovo prikazivanje, ne raskrinkava simbole već samo simbolično. 
  
Želi biti semioklastična, pa se njezina provedba zadaje i izvan prostornih značenja, scenske logike i redateljske lukavosti."

Medeja u Đurkovićevoj interpretaciji nije prevarena osvetnica i patološki ljubomorna žena, već je supruga i majka koja brine o svojoj budućnosti i budućnosti svoje obitelji, iako se ne bi reklo da nema i nekih političkih ambicija. Upravo ona predlaže Jasonu da prihvati Kreontov poziv da oženi njegovu kćer Glauku te on, pod utjecajem svoje višestruko sposobnije i mudrije supruge, pristaje na taj pragmatičan čin u borbi za prijestolje.

Đurkovićeva je Medeja frivolna žena koja uživa u muškim masažama i hranjenju narančama koje joj oni poslušno ljušte na njezinu zapovijed. U konzervativnom okružju Korinta Medejino ponajprije barbarsko porijeklo, njezina liberalna promišljanja, lascivnost i brončana put čine je drugačijom i fatalnijom.

Temeljni problemski odnos koji propituje ovo djelo jest:  odnos društvene istine i mitske laži. Eto, tako je bilo. Ali ko bi skupljao sada parčiće tih priča iz kojih bi sastavljao cjelinu. Svaki Argonaut ima svoju priču o pohodu. A tek pjesnici! Neku od tih verzija će prepričavati generacije koje dolaze. U njoj će biti malo istine. A tamo gdje je ima malo, nema je uopšte. Istina je cjelina, Klite“, izjavljuje u jednom trenu Đurkovićeva Medeja.

Užasi izvorne tragedije nakon Đurkovićeva uvida u pravo stanje stvari zvone sasvim drugačijom dinamikom i dijagnozom. Medeja priznaje svoje iluzije o bajkovitoj Heladi, bračnom životu i predanosti nezamjenjivoj ljubavi.  No njezina je motivacija zatvorena na prilazima tamnim, aleatoričkim poticajima, ništa ne dolazi ili ne mami s neke druge strane zla i pravde, čak se i motiv majčinstva izgubi pred površnom dijalektikom društvenih ambicija. Ubojstvo Medejine djece naručio je Kreont i Medeja, čvrsto tajeći i ubrzano sabirući svoju emotivnu izgubljenost pred dvorskim pjesnikom Klitom, kažnjava sebe molbom Klitu da je prebaci u mitsku povišenost. Da je literarno predstavi kao monstruoznu čedomorku.

 


Odgovori