Velika bilježnica prvi je dio trilogije Ágote Kristóf o Clausu i Lucasu, blizancima zatočenima u vlastitoj zrcalnoj povezanosti, ali i rastrgnutima suprotnim silama povijesti i vremena. Oni postaju alegorijski prikaz razdvojene "braće" diljem Europe nakon Drugog svjetskog rata. U Velikoj bilježnici blizanci još uvijek djeca izgubljena u svijetu bajkovite okrutnosti, djeca koja se svim raspoloživim sredstvima bore kako bi preživjela u zemlji između Okupatora i Osloboditelja.
U "Dokazu" Lucas pokušava dokazati svoj identitet i postojanje nestaloga brata. Završni dio trilogije, "Treća laž", kompleksan je i mučan portret o uzvišenosti i izopačenosti ljudskog srca, koji se čita i kao parabola o Istočnoj i Zapadnoj Europi ispričana kroz priču o propitivanju identiteta.
Kao Mađarica rođena i odrasla u pograničnom području, koji su jedna za drugom okupirale prvo njemačka, a potom sovjetska vojska, Ágota Kristóf emigrirala je 1956. u Švicarsku nakon krvava sovjetskog obračuna s mađarskim pokušajem kontrarežimske revolucije. Nastavila je pisati na francuskom, pretočivši svoja vlastita iskustva, sjećanja i traume u jedno od remek-djela suvremene europske književnosti, trilogiju koju šira javnost i većina čitatelja pamti ponajprije po Velikoj bilježnici, za koju je 1986. dobila Europsku nagradu za književnost pisanu na francuskom jeziku.
Drugi svjetski rat i događanja u pograničnom području, u malom gradu stiješnjenu između suprotstavljenih vojnih sila, Ágota Kristóf tematizira u priči o tragediji jedne obitelji, ponajprije tragediji djece u vrtlogu rata. Autorica priču svojih junaka, dvojice dječaka koji su se našli na samoj granici dviju zemalja usred ratnih sukoba, pripovijeda škrtim rečenicama lišenim ikakva suvišna značenja, stilom koji upravo minimalizmom i jezgrovitošću čitatelju posreduje samu esenciju rata – bezvremenost neljudskosti i užasa koji ostavljaju neizbrisiv pečat na životima svih koji su njime pogođeni, a osobito djece čiji život jedva da je i započeo. Istodobno upravo tendencija k plastičnom, gotovo vizualnom i filmskom dočaravanju ratne stvarnosti, ta odsutnost ikakva bilo značenjskog bilo emotivnog suviška, svrsishodnost i narativna jednostavnost u pismu Ágote Kristóf proizvode cijeli spektar značenja, emocija, konotacija i mogućnosti interpretacija, što Veliku bilježnicu neprekidno čini zanimljivom i bliskom kazališnim pozornicama i filmskim ekranizacijama.
U sezoni 2015/2016 na scenu ZKM postavlja je član tamošnjeg ansambla Edvin Liverić, a službena najava kaže:
Predstava Velika bilježnica, po istoimenom romanu Ágote Kristóf, bavi se odrastanjem u doba rata. Ispričana iz vizure djece, ispisana dječjim rukopisom oblikovanim okolnostima rata, svjedoči o razornoj premoći trenutka u kojem živimo nad onim ljudskim i humanim u nama. Sav je dječji svijet paleta likova, stanovnika malog pograničnog mjesta ukliještena između vojski i ratova koji kao da se neprestano izmjenjuju. Široka i velika slika rata iz dječje vizure izgleda poput igre. Tenkovi, avioni, eksplozije, smrti, kolone prognanih i zarobljenih svedeni su na figurice, dječje igračke, jedine koje ta djeca rata poznaju. Ta igra rata razaranja i ljudske tragedije distancira i očuđuje, svodeći ih na nijemi film koji kao da se ne događa njima, nego negdje pokraj njih. Djeca, na početku nijemi promatrači, s vremenom postaju i aktivnim protagonistima tog lanca nasilja, bivajući sve češće prinuđeni, ili možda sve češće nalazeći razlog, da i sami za njim posegnu.
