Kako kaže sama autorica teksta:
"Mi smo oni na koje su nas roditelji upozoravali je drama koja koncept role play-a, kao i sve druge narativne tehnike kojima se koristi, kako monološke, tako i dijaloške, pa i jezik sam, izvrće u njihove suprotnosti i pokazuje nemogućnost jednostavnog pokušaja – ispričati sopstveni život nepoznatoj osobi tokom jedne večeri. U junu, u javnom toaletu, Mara, žena u četrdesetim godinama i Milan, koji te večeri slavi rođendan, još uvijek tinejdžer, (slučajno?) se sreću i pokušavaju da ispričaju jedno drugom sopstvene živote. Kao okidače za sjećanja koriste slučajne natpise po pločicama WC-a, a nepouzdanost i nepostojanost bilo kog tjelesnog, emotivnog ili mentalnog sjećanja se kroz četiri scene u kojima igraju arhetipske odnose majka-sin, otac-kćerka, brat-sestra i ljubavnica-ljubavnik, pokazuju se kao jedine istine koje je o samom sebi moguće izreći.
Dramski tekst Mi smo oni na koje su nas roditelji upozoravali pisala sam u Kelnu, Gisenu i Beogradu, tokom ljeta i jeseni 2013. godine, kada sam se tek preselila u Njemačku i počela svakodnevni život između više jezika i više država. Takav život podrazumijevao je semantičke, komunikativne pa i tjelesne lomove i rupe, kakvim ovaj tekst i na planu forme i na planu sadržaja obiluje. Drama je imala scensko čitanje u okviru programa Biseri iz upravničkih fioka u Ustanovi kulture „Parobrod“ u Beogradu u martu 2014. godine, sa glumcima Natašom Tapušković i Mladenom Soviljem, i u režiji Snežane Trišić. U maju ove godine, u okviru festivala Nova drama u Bratislavi, bit će predstavljena knjiga na slovačkom jeziku My sme tí, na kterých nás rodičia upozorňovali, u prevodu Vladislave Fekete, i izdanju Pozorišnog Instituta iz Bratislave."
Redateljica, proslavlejna glumica Mirjana Karanović, koja u predstavi i sama igra, o cijelom projektu kaže ovo:
"Kada sam prvi put pročitala ovaj tekst, preplavile su me emocije koje izbijaju iz njega. Prepoznala sam u njemu slojeve moje duše. Moje tuge, strahove, čežnje, praznine koje ostaju iza ljudi koje sam voljela. U njemu sam prepoznala sva moja bića koja uporedo žive u meni. Djevojčicu koja čezne za pažnjom svog oca, prazninu majke koja više nema svog sina, neizmjernu ljubav djevojke prema bratu i žudnju zrele žene za životom.
Ja nisam režirala ovu predstavu. Ova predstava je igra i mi smo igrači. Ona ništa ne objašnjava. Ona se otkriva. Ona se čuje i vidi i osjeća. "
Predstava je osvojila svu silu nagrada:
- Nagrada "Miodrag Žalica" za najbolji izvedeni bosanskohercegovački dramski tekst - Tanja Šljivar - XV Festival bosanskohercegovačke drame Zenica 2016.
- Nagrada za najbolje glumačko ostvarenje (za najbolju glumicu) - Mirjana Karanović - XV Festival bosanskohercegovačke drame Zenica 2016.
- Nagrada za najbolje glumačko ostvarenje mladog glumca / glumice - Enes Salković - XV Festival bosanskohercegovačke drame Zenica 2016.
- Nagrada za najbolji dramski tekst - Tanja Šljivar - 61. Sterijino pozorje, Novi Sad, Srbija, 2016.
- Nagrade Fonda "Dara Čalenić" za najboljeg mladog glumca - Enes Salković - 61. Sterijino pozorje, Novi Sad, Srbija, 2016.
- Nagrada za najbolju glumicu - Mirjana Karanović - Festival internacionalnog alternativnog teatra FIAT 2016, Podgorica, Crna Gora
