Naslovnica > VIJESTI > POLITIKA > [INTERVJU] Siniša Ružić, MOST-ov kandidat za ministra kulture

[INTERVJU] Siniša Ružić, MOST-ov kandidat za ministra kulture

O 'slučaju' HNK Rijeka, ali i planovima za smanjenje broja stranih umjetnika u HR, menadžerskim licencama, strožem nadzoru nad umjetničkim organizacijama i - stvaranju nacionalne kulturne reprezentacije.
Share on facebook
Share on twitter

Siniša Ružić rođen je 13. svibnja 1969. godine. Završio je glumu na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti. Osim glumački, obrazovan je i glazbeno: svira gitaru, pjeva... Tijekom  školovanja bio je na stipendijama u Teatar La Mama ( Amerika ) i Theatre national de Bretagne ( Rennes, Francuska ), a od ožujka 1999. godine stalni je član glumačkog ansambla Gradskog dramskog kazališta Gavella, u kojem ga trenutno možete vidjeti u predstavama Candide ili optimizam, Zločin i kazna, Umišljeni bolesnik, U registraturi, Kao na nebu.

Sa Sinišom Ružićem naša je urednica detaljno razgovarala (stilska figura – zapravo smo se dopisivali na FB chatu, jer Siniša ovih dana – po vlastitom priznanju - jedva da ima vremena i za obrok) o njegovom političkom angažmanu i planovima koje MOST ima za hrvatsku kulturu. Kako se poznajemo više od 20 godina, doista nema smisla da budemo na ’vi’, pa transkript razgovora (uz minimalne ispravke tipfelera), prenosimo u cijelosti.

Otkud ti u politici?

Siniša Ružić: Ne smatram ovo bavljenjem politikom, nego neophodnim društvenim angažmanom. Umjetnika i kulturnjaka je puno, a onih koji njihove potrebe, interese i probleme uistinu posreduju u vrhove vlasti, gotovo nema.

Zašto MOST?

Siniša Ružić: Priključio sam se MOSTU NL još prije prošlih parlamentarnih izbora, vjerujući da je to pokret koji realno i reformatorski pristupa politici, i mijenja stanje u društvu stavljajući pod upitnik štetne i loše prakse i političare, da bi ostvarili prave i korisne promjene, koje su na korist svima u određenim sektorima i područjima, a najviše na korist hrvatskom narodu i hrvatskom proračunu.

U relativno kratkom roku postao si zapravo prvi čovjek kulture u MOST-u. Koja je točno tvoja pozicija u stranačkoj hijerarhiji i jesi li ti MOST-ov kandidat za resornog ministra?

Siniša Ružić: MOST ima tzv. savjete za razna područja društva i politike, a ja sam koordinator Savjeta za kulturu, informatizaciju i medije, u kojem sudjeluje 8 ljudi koji su sveučilišni profesori i realizirani stručnjaci u navedenom području. MOST nema klasičnu stranačku hijerarhiju, nego ljudi i ideje koje stalno cirkuliraju mogu doći u fokus zastupnika, koordinatora i voditelja, pa ih oni mogu posredovati svima, procijenivši da se radi o dobrim i korisnim stvarima za program i orijentaciju MOSTa. U MOSTU nema tituliranja ni ulagivanja, kao ni umjetno stvorene hijerarhije u kojoj se ne može doći do nekog člana. U tome smislu ja jesam MOSTOV kandidat za ministra kulture, a još više zato što u programima ljudi koji navodno zastupaju u politici kulturu i umjetnost u Hrvatskoj, ne vidim ništa novo ni reformsko, kao što se ti ljudi niti oglašavaju kao oni kojima je stalo da se pokažu.

Pročitala sam programske dokumente koje si objavio na društvenim mrežama, pa bih da ih malo analiziramo. Jesu li programske smjernice za izbore napisane po redosljedu važnosti ili su tek zbir jednakopravnih ideja?

Siniša Ružić: Može se reći da su prve dvije smjernice, izrada strategije kulture, na temelju kulturne politike, te donošenje zakonodavnog okvira za realizaciju postavljenih ciljeva, 3. i 4. točka najvažnije. Točka 2 je tema sama po sebi, jer bi izdvajanje za kulturu trebalo promatrati u odnosu na lokalne proračune, a pogotovo na proračun kulture Grada Zagreba, i zajedno iznalaziti racionalna rješenja i preraspodjele, ako povećanje izdvajanja za kulturu na 1% bude u stvarnosti teško dosežan cilj. Ostale točke su gotovo jednako važne kao i ove četiri, i proizlaze iz njih, i prožimaju se s istima

Zanimljivo mi je da se u njima, iako si ti kazalištarac i iako je kazalište barem s obzirom na medijsku vidljivost nekako najneuralgičnija točka domaće kulture, u tim smjernicama o kazalištu nema ni slova? Izvedbene umjetnosti se doduše spominju u hodogramu aktivnosti, ali u ‘smjernicama’ kazališta nema, a ima festivala elektronske glazbe?

Siniša Ružić: Kako ne, točka 7, 11,12. govore prije svega o razmatranju razine i kvalitete školovanja u visokoškolskim ustanovama i kazališnim akademijama, te njihovim usklađivanjem sa suvremenim potrebama i praksama. Mislim da kazališnih škola, odnosno visokoškolskih ustanova ima previše, proizvode preveliki broj ljudi koji objektivno ne može očekivati da će moći raditi u struci, a razina i relevantnost nekih profesora i asistenata u umjetničkim predmetima. pa i na zagrebačkoj akademiji su uistinu upitni

Točka 7. predviđa sveobuhvatnu analizu i ustanova i ljudi koji u njima djeluju, prvenstveno gledajući razinu znanja i vještine, način angažiranja i dolaženja u angažman, kao i upravljanje resursima, marketingom, tehnikom i repertoarom

U segmentu materijalnog poslovanja kazališta, smatram da bi same ustanove mogle racionalnije koristiti sredstva, te selektivnije i kratkoročnije zapošljavati, a u svrhu preraspoređivanja viška sredstava u kreativni segment, više za inače nezaposlene vanjske suradnike, više za konkretne umjetničke zadatke, više posredovanja scenskih prostora prema onima koji su izvan institucija i nemaju tehničku priliku realizacije projekata

U problematičnim temama i pitanjima koji opterećuju kazalište, spreman sam na vrlo oštre reforme i ukidanje poklanjanja plaća onima koji se u kulturnim institucijama i ustanovama rijetko ili nikako ne pojavljuju na poslu, ili koji rade štetu i stvaraju lošu sliku o svim vrijednim ljudima koji svoj posao rade izvrsno

Ali mjera 7 se odnosi samo na institucije koje izravno financira Ministarstvo kulture. A upravo je nesrazmjer između financiranja i prava koje sljedom tog financiranja ima i proizveo recentni skandal u HNK Rijeka. Kakav je odnos MOST-a prema institutu potvrđivanja intendanata?

Siniša Ružić: Moram napomenuti da u smjernicama nije navedena i istaknuta točka broj. 16. Značajna i neupitna potpora realizaciji projekta Europska prijestolnica kulture u Rijeci 2020.

To je greška pri objavi na FB ili ste to kasnije dodali?

Siniša Ružić: Ispalo u pisanju...jer se od početka smatralo neupitnim, i kad je MINKULT dalo neupitnu potporu, nismo.imali potrebe naglašavati, a sada ipak želimo naglasiti jer vidimo da postoji neizvjesnost

Da se vratim na kazalište: koji je vaš stav o institutu potvrđivanja intendanta?

Siniša Ružić: Nadalje, mislimo da ne treba proizvoditi skandale tamo gdje su nepotrebni, treba potvrditi preporučene i izabrane na natječaju, da bi kazalište moglo funkcionirati, a ne gubiti vrijeme u političkom vakuumu i neizvjesnosti. No mislim da bi HNK Zajc ipak trebao obratiti više pažnje na dio programa koji zadovoljava potrebe u kulturi onih koje zanima pučki i tradicionalniji smjer repertoara, obzirom da pokrivaju sve segmente kazališta (Uz kazalište lutaka u Rijeci i Festival Malih scena), te da bi u upravljačkoj strukturi ipak mogli uključiti stručnjake i suradnike koji nisu isključivo vezani za glavna programska usmjerenja sadašnjeg vodstva. Tim potezima bi pokazali da im je stalo do svih segmenata publike i naroda "narodnog kazališta", smanjili nepotrebne tenzije, a time ne bi bile ugrožene posebnosti sadašnjeg programa. Također, osobno sam protiv korištenja neistina i lažnih i tendencioznih interpretacija o djelovanju hrvatskih kazališnih umjetnika u Domovinskom ratu i suvremenoj povijesti. Mislim da samo poslovična tromost našeg mentaliteta , i pokušaj da se izbjegne povlačenje po medijima, jesu razlog što netko od nas nije tužio autore "Aleksandre Zec" i predstave pod nazivom ""Hrvatsko glumište", koji čak uzimajući u obzir sve moguće umjetničke intrepretacije, neistinito i lažno prikazuju povijesne događaje i realne ljude

Znači, treba poštivati volju onoga tko većinski financira, ali naravno općenito ako ne postoje svi regulatorni momenti zdravorazumski treba ih i zakonski regulirati

Općenito intendanti, ravnatelji i upravitelji kazališta, i svih kulturnih institucija i ustanova, bi morali imati razrađenije i preciznije programe, i u slučaju da ih ne provode, trebala bi postojati mogućnost prekida mandata

Znači, mislite da bi Ministarstvo trebalo odlučivati i o upravama onih kuća u čijem finananciranju sudjeluje s tek 3% kao što je to slučaj u Rijeci?

Siniša Ružić: Da, jer se radi o nacionalnom kazalištu. To je trenutno zakonski. Svakako bi bilo poželjno da u tom odnosu, kada minkult potvrđuje intendanta, minkult sudjeluje u financiranju sa značajnijim sredstvima. Postavlja se pitanje, zašto bi minkult uopće stavljalo u pitanje neki program? Možda Rijeci treba još jedno kazalište, sa suvremenijim i drugačijim promišljanjem, i možda bi realizacija ovoga programa bila organizaciono, kadrovski i materijalno lakša u npr. HKD/MFMS produkciji, ...to su sve teme za razgovor

Čekaj, ali 'nacionalno' kazalište Država financira s 3% a zauzvrat traži sva moguća prava - od onog da mu imenuje intendanta do toga da mu se petlja u program, a pri tome taj isti program očito zadovoljava vlasnika, tj. Grad Rijeku koji plaća 97% troškova?

Siniša Ružić: Mislim da se grad Rijeka prema HNK Zajc ne ponaša baš darežljivo, i da treba uložiti puno više novca i znanja da to kazalište bude spremno poslužiti svojoj upravi, bilo kojeg predznaka, i da zasja u svojem punom sjaju.

A Država se s 3% ponaša darežljivo i još traži upravljačka prava?

Siniša Ružić: Ministarstvo treba značajno više materijalno podržati HNK Zajc, i onda u tom odnosu odlučivati o upravi. Također uprava hnk zajc mora misliti za koga sve radi program, o tome pluralitetu publike u Rijeci, i o jednom velikom djelu publike koji se ne slaže s njihovim programom. Ako gradonačelnik i riječka uprava bezuvjetno podržava program koji isključuje jedan veliki dio publike, onda takva odluka nema težinu. Nemam točne podatke ni statistiku, no boraveći u Rijeci i umjetnički i privatno, stekao sam takav dojam razgovarajući i s građanima i umjetnicima.

I to nema nikakve veze niti s politikom, niti s desnima i lijevima

Veliki dio preostalih vaših smjernica odnosi se na zadržavnje pozitivnih praksi, ali naišla sam i na četiri radikalne mjere. Uz neprestano isticanje potrebe bolje povezanosti gospodarstva i kulture spominjete i uvođenje obavezne licence za menadžere u kulturi. Što je to, kako ste to zamislii i zašto?

Siniša Ružić: To proizlazi iz činjenice da na rukovodeća, tj. menadžerska mjesta dolaze često politički i na druge načine podobni poslušnici, koji nemaju nikakva relevantna iskustva u upravljanju, i čije su vještine u upravljanju materijalnim, umjetničkim i organizacionim resursima upitna ili nepostojeća. Korumpirani su i klijentelistički usmjereni. Također, odgovornost ne postoji, u smislu da se sredstva odljevaju u raznim smjerovima, i izvan tih institucija. Posebno želimo rasvjetliti i spriječiti malverzacije posebno o netransparentom financiranju kulture u Gradu Zagrebu Izrazio sam svoje sumnje na nezakonitosti i kriminal u kulturi, i čekam odgovore od nadležnih institucija.

Na zagrebačkoj ADU postoji smjer produkcije, za koji bar ja nisam vidio da je proizveo nekoga tko će suvereno i stručno upravljati kazalištem. Možda ih kazalište ni ne zanima, nego samo film, i to u segmentu gdje se može bezbolno djelovati. Vidio sam nekoliko osoba koje posjeduju znaja, ali rade poslove koji su ispod njihovog zvanja i znanja. Možda će nova privatna katedra kulturnog menadžmenta nešto poboljšati, no sumnjam, za biti vizionar, voditi ljude i nadahnjivati ih, treba puno više.

A tko je taj tko bi procjenjivao stručnost i sposobnost za dobivanje licence i temeljem čega? Nije li to dodatno zagušivanje i onako birokratiziranog sustava?

Siniša Ružić: Zalažem se za uvođenje stanovitog mentorskog "vijeća staraca" koje bi bilo savjetodavno u kazalištima, i znalo pomoći umjetničkom ansamblu, režiserima i upravi. Također, mislim da bi menadžeri u kulturi morali biti puno obrazovaniji, kao npr piloti koji imaju utrenirana rješenja za niz mogućih problema i situacija. također, prema javnom novcu trebali bi se odnositi krajnje odgovorno, jer je to novac građana. Najvažnija je tu osobna etika i građanski moral, no to mse uči primjerom.

Čekaj, ‘vijeće staraca’ je jedno, a menadžerska licenca drugo... kako do licence?

Siniša Ružić: Mislim da sama diploma ne može garantirati takvo mjesto, nego da moraju postojati nekakve kategorije upravljanja. Upravljanje grupom od 5 ljudi nije isto kao sa 125 ili 500. Kandidat bi trebao proći opsežan test programa vođenja ustanove na gradskoj ili državnoj razini, sa stručnjacima i reesornim službenicima koji će mu/njoj postavljati pitanja, a također bi mogla biti prisutna i stručna i zainteresirana šira javnost Sadašnja npr. kazališna vijeća loše su riješenje, podložna su korupciji, klijentelizmu i nekompetenciji, te potpuno nestručnom članstvu iz raznih političkih stranaka. Licenca bi trebala biti nešto poput stručnog ili pravosudnog ispita, a uključivala bi i 1.) uvjerenje o nekažnjavanju, potvrdu o svim plaćenim porezima i davanjima, te liječnički pregled o psihičkoj i fizičkoj sposobnosti. Mnogi će se sad smijati, ali biste li dozvolili da Vas u busu vozi vozač koji nema stavke 1. i 3.?

Pretpostavljam da se to odnosi na javni sektor? No imate mjeru i za privatni - priličnim 'drvljem i kamenjem' se u hodogramu obrušavate na umjetničke organizacije koje navodno izvlače profit za privatnu dobit svojih osnivača. Temeljem kojih podataka ste došli do tih zaključaka i što to točno planirate za umjetničke organizacije?

Siniša Ružić: Većina umjetničkih organizacija vrlo brzo i racionalno potroši ionako skromna sredstva koja dobiju na natječajima. No, postoje i takva koja na svojim računima drže i milijunska sredstva nepoznatog porijekla. Cilj je spriječavanje pranja novca, i korištenja umjetničkih organizacija, i organizacija koje organiziraju umjetničke i kulturne događaje, za ostvarivanje enormnih zarada i koristi koje su i zakonski i etički nespojive s kulturnom djelatnošću. Izvor podataka o tome nalazi se u objavljenim člancima u javnom mediju, na osnovi obimnog dugogodišnjeg dokumentima potkrijepljenog istraživanja jedne naše umjetnice i menadžerice. Možda je obim ovakvih pojava mali, ali ovdje se na to upozorava, jer ne postoji drugi zakon koji to regulira.

Kako ne postoji? A zakon o računovodstvu neprofitnih organizacija? A natječajni uvjeti koji traže detaljno izvještavanje? Nije li možda problem u lošem provođenju propisa, a ne u potrebi kontinuiranog donošenja novih?

Siniša Ružić: Slažem se da je veliki problem u općenito nepoštivanju postojećih dobrih zakona, a još veći problem što nadležni koji bi trebali reagirati na nepoštivanje istih, prešućuju i ne sankcioniraju pojave, koje se u nekim slučajevima zbog svoje veličine i štete, mogu nazvati i kriminalom.

Imate u hodogramu i točku poticanja angažmana domaćih umjetnika na projektima koje financira Ministarstvu kulture, odnosno uveli biste institut posebnog odobrenja za angažiranje stranih umjetnika. Kako bi to u praksi izgledalo i tko bi odlučivao o tome treba li npr. u Gavelli režirati Miller ili neki njegov ovdašnji kolega? Ne nosi li svaki umjetnik sa sobom svoju estetiku i kvalitete? Kako to mislite provesti? Npr. Koliko unaprijed bi HNK trebao poslati zahtjev za odobrenje da bi mogao angažirati inozemne pjevače? Što je u tom slučaju s baletom?

Siniša Ružić: Ta točka apsolutno ne ugrožava niti jedan angažman kvalitetnog stranca, nego govori o situaciji da npr. pojedini tv/filmski producenti i ravnatelji i (domaći i strani) režiseri u kazalištu angažiraju prosječne i spodprosječne suradnike u svojim produkcijama, pa čak i druge režisere, dok su naši kvalitetni i školovani umjetnici bez posla. Apsolutno poštujem sve baletne i operne umjetnike iza kojih stoji dugogodišnji naporan rad, vježbe, talent i odricanje. Naravno da će svatko biti sretan dolaskom i angažmanom izuzetnog umjetnika bez obzira na njegovo državljanstvo ili bilo kakvu pripadnost, i hrvatsko kazalište bez njih ne bi postojalo, bez stalno zaposlenih stranaca npr. u baletu. No ponekad i u kritikama u medijima možemo pročitati čuđenje zbog nečijeg solističkog (masno plaćenog) angažmana, kojim se očito vraća neki prijašnji dug. Mislim da nije teško omogućiti dodatnu audiciju za kolege umjetnike koji smatraju da mogu biti u podjeli u zahtjevnoj ulozi. općenito treba imati bolje kriterije, promovirati domaćeg umjetnika, između ostalog jer su porezni obveznici (najčešće) platili njegovo školovanje, i povoljniji je, pa ako je isti iste ili bolje kvalitete, da ga vidimo!!! Također imamo situaciju da u tv i filmskim produkcijama na glumačkim poslovima sudjeluju potpuno neobrazovane i nekompetentne osobe, poluamateri, koje valjda producenti uzimaju jer su im gotovo besplatni, i takvu praksu treba prekinuti, jer imamo prekrasne i predobre glumce bez posla. Sa uštedama gdje se sada bacaju novci, može se osloboditi bar 10 % sredstava sadašnjih, da se preusmjere u neovisne, mlade, neprofitne

Ali nije lo to diskriminatorna odredba u suprotnosti s pozitivnim praksama i propisima EU? I tko će i temeljem čega odlučivati je li netko nekompetentan ili jest?

Siniša Ružić: Ne bi bilo ništa restriktivnije nego sad, nikakva komisija, nego preporuka npr producentima, ako ínovatv i rtl financiraju domaće serije, obveza bi im bila max angažirati domaće glumce, a preporuka npr u operi max koristiti domaće pjevače na plaći, uistinu nije nikakva ksenofobična mjera, nego zaštita domaćeg budžeta i umjetnika u koje je društvo uložilo. Također, postoje domaće serije na tv s nacionalnom koncesijom, koje rade strane, potplaćene produkcije, a naši izvrsni filmski radnici su bez posla. Zadaća minkult je da i sugerira poštovanje umjetnika unutar strukovnih i sindikalnih udruženja. Ne radi se općenito o policijskim mjerama, nego o mijenjanju pristupa i pravila koja bi nam pomogla da se više cijenimo i napredujemo u kulturi. Evo da i ja upotrijebim te poznate i mudre izraze, treba stvoriti novu paradigmu u kulturi i umjetnosti, i prestati s floskulama koje blokiraju naše potencijale.

Znači ne bi bilo obavezno, ali bi donosilo 'ekstra bodove'?

Siniša Ružić: Ne bi ekstra, ali bi - bodove, ne zalažem se za čistu rasnu kulturu, nego da oni koji su a) na plaći b) koje smo školovali da rade...a imaš tu npr značajno obveza tv a nac.konc. proizvodnja domaćeg programa, a oni proizvode šund, idiotske kvizove i šund show, o tome se treba raspravljati...i Htv je totalno politizirana, i baca se lova na sve strane, pa ne mogu rad HTV kreirati GONG i stranke nego struka, to spada u kulturu i medije..ne radi se nigdje o zabranama i kaznama, nego o podizanju razine organizacije i kvalitete programa. Nadalje NOVATV i RTL nemaju niti crticu iz kulture nikad... Koncesije nisu zauvijek... Da, može se reći da je to malo zamišljeno kao i Ministarstvo propagande, ali pogledaj u kakvom je stanju ovaj hrvatski narod i građani Hrvatske, bez poštovanja i samopoštovanja.

Sa većim pozitivnim samopoštovanjem raste i duhovna širina, pa će uvrijeđenost zbog drugih i drugačijih biti manja, neće se baviti glupostima, npr. ja bi volio ljude uvjeriti da 20 queer vjenčanja godišnje ne škodi ničemu, da tu temu više skinemo.

Niš se ne zabranjuje nego se potiče ta tema, isto kao što se još više potiče tema protočnosti i bolje iskoristivosti love...

Gle, probaj bilo gdje u EU zaposliti ili angažirati umjetnika, osim ako nije ekstra klasa, moraš nadoknaditi sindikatu jednaku lovu.

Nije jednaku, nego enale, nije svugdje, nego samo ponegdje i nema veze s klasom, a to ne propisuje država, nego sindikat?

Siniša Ružić: Država sugerira da se pridržava zakona, pa Hrvatska je raj za sve, tu dolazi raditi tko i kako hoće...

Možda najradikalnija ideja u vašem hodogramu je uvođenje skoro pa hrvatske kulturne reprezentacije. U sportu je to jednostavno - rezultati su mjerljivi. Ali tko bi po vama i po kojim kriterijima odlučivao o sastavu hrvatske kulturne reprezentacije?

Siniša Ružić: Ne radi se o nekoj reprezentaciji"najboljih" koje bi netko birao, nego o zamisli da slobodni, neangažirani, (ne nužno svi mladi) umjetnici, koji vladaju stranim jezicima prave predstavu npr. na engleskom ili njemačkom, to može biti i suradnja umjetničkih akademija kakve su već bile realizirane... Takve predstave mogle bi gostovati, a mogle bi nastupati i tijekom turističke sezone po turističkim mjestima, na taj način bi se dalo angažmana i posla mladima i nezaposlenima, i potaknulo ih sve, i producente i sve ostale suradnike da aktivno kreiraju svoju situaciju... Igramo domaćeg pisca... Znam da naša veleposlanstva vape za takvim programima, tu su i razni kazališni i drugi festivali... Također stalno slušamo o problemu predstavljanja na književnim i knjižnim sajmovima, treba uključiti druge umjetnike i može se.

p.s.

naslovnu fotografiju objavljujemo ljubaznošću g. Ružića, uz traženu egidu: 'Za pridržavanje zakona u kulturi'

ZAŠTIĆENI SADRŽAJ

Zanima vas cijeli tekst?

Teatar.hr financira se isključivo sredstvima svojih čitatelja. Stoga ostatak ovog teksta možete pročitati samo uz pretplatu ili SMS plaćanje. Pretplatiti se možete već za 1 kn dnevno.

One Response

  1. Odličan intervju; provokativna i hrabra/HIC/ pitanja.Šteta što su odgovori u najvećoj mjeri na tragu vječitog kruženja oko vruće kaše.Već viđeno kod Bože Nepogrešivog.

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter
POVEZANE VIJESTI