Film Brak Marije Braun premijeru je imao na filmskom festivalu u Cannesu, 1979. godine. Dio je Fassbinderove BRD trilogije u koju spadaju još i Veronika Voos i Lola. Trilogija se bavi ženama u Zapadnoj Njemačkoj nakon II. Svjetskog rata.
Maria Braun se na brzinu udala za svojeg odabranika Hermanna Brauna jer se on morao vratiti na bojišnicu. Kad rat završi, Mariji stigne vijest da joj je muž poginuo. Ona nakon nekog vremena započinje vezu s jednim američkim vojnikom no njezin se muž vraća kući živ i zdrav. Zatekne Mariju i vojnika u krevetu i započne tučnjavu u kojoj Maria ubije vojnika da bi spasila muža. Hermann preuzme krivicu i završi u zatvoru. Maria mu obećaje da će nastaviti svoj zajednički život čim izađe iz zatvora. No ubrzo upoznaje biznismena Karla Oswalda i započinje vezu s njim. Oswald od nje skriva da je smrtno bolestan. Odlazi Hermannu u zatvor i želi se nagoditi oko Marije...
Rainer Werner Maria Fassbinder za svojeg je kratkog života (umro je u trideset i sedmoj godini od smrtonosne kombinacije tableta i kokaina) režirao 40 filmova, napisao 14 drama, 33 scenarija, te odigrao 36 uloga u svojim, ali i u filmovima drugih režisera. Osim toga, bavio se i snimanjem, montažom, produkcijom i kazališnom režijom.
Dvije je godine išao u glumačku školu, no filmsku akademiju u Berlinu nije uspio upisati. Neko je vrijeme bio i član action theatrea. Za vrijeme studija i rada u kazalištu pronašao je svoj dream team. S mnogim je glumcima i tehničarima iz tog razdoblja svog života kasnije snimao filmove. Glumica Hanna Schygulla koja je u Braku Marije Braun igrala naslovnu ulogu samo je jedna od njih.
S obzirom da je imao dobro uigranu ekipu s kojom je neprestano surađivao, na filmskom je setu uvijek bio brz i ekspeditivan, završavao prije rokova i snimao 4 do 5 filmova godišnje.
Brak Marije Braun doživio je i svoju hrvatsku scensku produkciju, 2009. na sceni ZKM, a u režiji Tee Alagić Vlašić, ali ta predstava nije bila dugog vijeka.
Dvije godine ranije, 2007. , Brakom Marije Braun pozabavio se i Thomas Ostermeier, a upravo tu produkciju 9 godina nakon njezina nastanka odlučio je ugostiti Festival svjetskog kazališta 2016. Kritičari kažu da su scenarij i mizanscen doslovno preneseni iz filma, a glavna je Ostermeierova inovacija činjenica da osim naslovne, sve druge uloge igraju muškarci.
