Norveški dramatičar Henrik Ibsen napisao je dramu Peer Gynt 1867.godine, a iste godine, 24.veljače, praizvedena je u Kristianiji (današnjem Oslu) uz glazbu koju je skladao Edvard Grieg.
U drami ‘Peer Gynt’ glavni junak je Peer, sin nekada bogatog i uglednog trgovca Jona Gynta koji je postao pijanac, izgubio sav svoj novac i ostavio Peera i njegovu majku da žive u siromaštvu. Peer želi nadoknatiti ono što mu je otac propio, a sam se gubi u besposličarenju i sanjarenju. Sudjeluje u tuči i otmici mlade Ingrid Hægstad na dan njezinoga vjenčanja te je za kaznu izgnan u kolibu u šumi. U šumu dolazi Solveig, žena u koju se zaljubio, no Peer je napušta i odlazi na putovanja. Putuje mnogo godina i bavi se različitim zanimanjima: poduzetnik je na obalama Maroka, luta pustinjom, postaje glavni beduin i prorok, zavodi Anitru, beduinsku kći, završava kao gost ludnice u Kairu gdje je pozdravljen kao vladar. Kao star čovjek na putu kući doživljava brodolom. Na brodu je upoznao i Nepoznatog putnika koji želi iskoristiti njegov leš kako bi saznao gdje je mjesto otkud potječu svi snovi. Peer se vraća kući i na aukciji prodaje stvari sa svojih putovanja te susreće izrađivača gumba koji tvrdi da Peerova duša mora biti otopljena zajedno s ostalom robom s greškom, osim ako mu ne objasni kada i gdje u životu se Peer nije pretvarao nego bio vjeran samom sebi. Peer u velikom očaju i strahu od pakla dolazi do Solveig, koji je ga čeka otkad ju je napustio. Ona mu kaže da je on za nju oduvijek bio u njoj kao vjera, nada i ljubav.
Svoju koreografsku interpretaciju Ibsenovog predloška Edward Clug kreirao je na liniji pripovjednog baleta koji balansira na rubu nadrealizma, apsurda i samoironije.
Glazbena podloga je kolaž Griegovih koncertnih, komornih i drugih djela.
