Naslovnica > PREDSTAVE > Horizont događaja

Horizont događaja

DATUM PREMIJERE:
GODINA:
PRODUKCIJA: , ,
OCJENA PUBLIKE:
12345
Kako zapravo izgleda ‘točka s koje nema povratka’? Mjesto s kojeg možete naprijed, ali ne i natrag, premda je pred vama ‘crna rupa’? I je li ju moguće – otplesati?
autorski tim funkcija
Neven Petrovićfotograf
Neven Petrovićautor videa
Ivan Lušičić Liikautor vizualnog oblikovanja
Dora Đurkesacautor vizualnog oblikovanja
Ivana Pavlovićkoreograf
Višeslav Labošoblikovatelj zvuka
Višeslav Labošskladatelj
Petra Chelfikoreograf
Martina Nevistićautor
Martina Nevistićkoreograf
Saša Bogojevićoblikovatelj svjetla

Kako se promjena prostorno-vremenskih uvjeta odražava na naša tijela i njihovo kretanje, odnosno kako bismo se kretali u nekom drugom vremensko-prostornom kontinuumu? I što bi ta promjena kretanja značila za nas kao pojedince, a što za društvo?

To su samo neka od pitanja što ih pred gledatelje postavlja predstava ‘Horizont događaja’ koreografkinje Martine Nevistić, koja u svom prepoznatljivom i osebujnom stilu propituje teme vezane za oblike i mogućnosti percepcije, transparentnost međuodnosa identiteta i tijela u prostoru, odnos tijela i vizualnog oblikovanja.

‘Horizont događaja’ termin je iz generalne teorije relativiteta kojim se opisuje vremensko-prostorna granica nakon koje događaji ne mogu utjecati na vanjskog promatrača. Taj kompleksni fizikalni koncept laički se još naziva i ‘točkom s koje nema povratka’, a najčešće se koristi za opisivanje granica crnih rupa, odnosno prostora u koji je moguće ući, ali je iz njega nemoguće izaći.

Pravila u tom prostoru ne postoje ili ih ne poznajemo, a opet je posve je izvjesno da se u njemu zbivaju neki procesi, događaji, međuovisnosti, gibanja, privlačenja, akcije, reakcije, naponi, pulsiranja…

Spomenuti zakoni fizike i njihove anatomske analogije bili su polazna točka koreografije Martine Nevistić, koja o procesu rada na predstavi kaže:

Tijelo smo doveli u pogon u minimalnom i maksimalnom radu, kroz različite dinamike i kvalitete, stvarajući tako cijelu paletu pokretanja. Tijelo smo promatrali kao oblik, ali i analizirali njegovu međuovisnosti s drugim oblicima, kao i pulsacije koje zajedno stvaraju. Horizont događaja se bavi preoblikovanjem odnosa prostora, vremena i tijela, stvarajući atmosferu neke druge dimenzije, nekog udaljenog svijeta, a opet i onog bliskog. Ono uprizoruje povezanost mikrokozmosa jedne jedinke, jednog unutarnjeg svijeta, zatim povezanost više jedinki, i u konačnici na koji način se te jedinke odnose prema široj slici svemira, makrokozmosa.

Putem poetike plesa koja ne polaže račune klasičnim okvirima kazališnog prikaza, manipulacijom percepcije gledatelja i izmicanjem jasne namjere ili jasno danog značenja, Horizont događaja daje nam uvid u nadrealan, a istovremeno vrlo blizak i prisan svijet na granici osjetnog.

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter
PRATITE NAS I NA
INBOX

Ne propustite naš dnevni Newsletter

Sažetak svih vijesti objavljenih prethodnog dana dostavljamo svakog jutra u vaš inbox

NAJČITANIJE
NAJNOVIJE