Naslovnica > PREDSTAVE > Horizont događaja

Horizont događaja

DATUM PREMIJERE:
GODINA:
PRODUKCIJA: , ,
OCJENA PUBLIKE:
12345
Kako zapravo izgleda ‘točka s koje nema povratka’? Mjesto s kojeg možete naprijed, ali ne i natrag, premda je pred vama ‘crna rupa’? I je li ju moguće – otplesati?

Kako se promjena prostorno-vremenskih uvjeta odražava na naša tijela i njihovo kretanje, odnosno kako bismo se kretali u nekom drugom vremensko-prostornom kontinuumu? I što bi ta promjena kretanja značila za nas kao pojedince, a što za društvo?

To su samo neka od pitanja što ih pred gledatelje postavlja predstava ‘Horizont događaja’ koreografkinje Martine Nevistić, koja u svom prepoznatljivom i osebujnom stilu propituje teme vezane za oblike i mogućnosti percepcije, transparentnost međuodnosa identiteta i tijela u prostoru, odnos tijela i vizualnog oblikovanja.

‘Horizont događaja’ termin je iz generalne teorije relativiteta kojim se opisuje vremensko-prostorna granica nakon koje događaji ne mogu utjecati na vanjskog promatrača. Taj kompleksni fizikalni koncept laički se još naziva i ‘točkom s koje nema povratka’, a najčešće se koristi za opisivanje granica crnih rupa, odnosno prostora u koji je moguće ući, ali je iz njega nemoguće izaći.

Pravila u tom prostoru ne postoje ili ih ne poznajemo, a opet je posve je izvjesno da se u njemu zbivaju neki procesi, događaji, međuovisnosti, gibanja, privlačenja, akcije, reakcije, naponi, pulsiranja…

Spomenuti zakoni fizike i njihove anatomske analogije bili su polazna točka koreografije Martine Nevistić, koja o procesu rada na predstavi kaže:

Tijelo smo doveli u pogon u minimalnom i maksimalnom radu, kroz različite dinamike i kvalitete, stvarajući tako cijelu paletu pokretanja. Tijelo smo promatrali kao oblik, ali i analizirali njegovu međuovisnosti s drugim oblicima, kao i pulsacije koje zajedno stvaraju. Horizont događaja se bavi preoblikovanjem odnosa prostora, vremena i tijela, stvarajući atmosferu neke druge dimenzije, nekog udaljenog svijeta, a opet i onog bliskog. Ono uprizoruje povezanost mikrokozmosa jedne jedinke, jednog unutarnjeg svijeta, zatim povezanost više jedinki, i u konačnici na koji način se te jedinke odnose prema široj slici svemira, makrokozmosa.

Putem poetike plesa koja ne polaže račune klasičnim okvirima kazališnog prikaza, manipulacijom percepcije gledatelja i izmicanjem jasne namjere ili jasno danog značenja, Horizont događaja daje nam uvid u nadrealan, a istovremeno vrlo blizak i prisan svijet na granici osjetnog.

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter