Paul Klee jedan je od najznačajnijih umjetnika koji je stvarao u prvim desetljećima 20. stoljeća, povezan s umjetnicima raznih -izama, ali je uspio zadržati svoj vrlo prepoznatljiv stil. Osim praktičnog umjetničkog djelovanja, značajan je i zbog svog teorijskog istraživanja fenomena boje, a njegovi se eseji smatraju jednim od najznačajnijih teorija u povijesti umjetnosti 20. stoljeća. Zajedno s Vasilijem Kandinskim predavao je i na školi Bauhaus, i upravo u tom periodu nastaju neka od njegovih najpoznatijih djela.
Gotovo je nepoznato da je između 1916. i 1925. Paul Klee u kućnoj radinosti za svog sina kreirao više od pedeset ručnih lutaka, inspiriran germanskom tradicijom lutke Kasperla, o kojoj smo vam pomno pisali u našem feljtonu Lutkarstvo za početnike. Lutke su nastale od materijala koje je Paul Klee pronašao u svom domu, a sam im je sašio i kostime. Lutke su uskoro postale i satirični prikazi političara, autoportreti i dadaistički neodređene pojave, a veći dio kolekcije nažalost je uništen u Drugom svjetskom ratu. Preostale su dokumentirane u monografiji koja je posvećena isključivo lutkama, a koja uz bilješke sina Felixa i unuka Alexandera, donosi i osvrte povjesničara umjetnosti i kazališta na ovaj fenomen u Kleeovom opusu.
