Prvo je bila radio-drama, napisana u čast rođendana kraljice Mary. Zatim istoimena priča 'Tri slijepa miša'. A na kraju je sve to preraslo u najduže izvođenu dramu svih vremena, koja se nakon premijere 1952. u Nottinghamu i turneje po Velikoj Britaniji, još iste godine preselila u londonski New Amabassadors Theatre. U tom je kazalištu igrala do 1974., da bi se preselila u susjedni St Martin's Theatre gdje igra još i danas. Do veljače 2008. održano je otprilike 23, 000 izvedbi, a u prvoj postavi igrali su poznati britanski glumci Richard Attenborough i Sheila Sim.
Uloge Gospođe Boyle i Bojnika Metcalfea najduže su, gotovo jedanaest godina, igrali Mysie Monte i David Raven, a nije bilo ni neuobičajeno da glumci u 'Mišolovki' započnu s jednom ulogom, a završe s drugom. Jedini glumac koji je 'preživio' sve postave je Deryck Guyler, čiji glas se može čuti kako čita vijesti na radiju, isto kao što je jedini rekvizit koji je preživio obnove scenografija stari sat. Danas je uobičajeno da se podjela predstave mijenja svake godine, obično u studenom, na obljetnicu premijere, uz tradicionalno rezanje torte, što zajedno čine nova i stara nositeljica glavne uloge.
Autorica najdugovječnije predstave inače nije baš pisala za kazalište, napisala je tek nekoliko drama, uglavnom prerada svojih uspješnih detektivskih romana ili priča, što Mišolovku čini još nevjerojatnijom, jer priča po kojoj je napravljena je svjetlo dana ugledala tek godinama nakon premijere predstave. Naime, želja autorice bila je da se priča ne tiska dok predstava igra kako bi publika imala prilike pogledati predstavu bez da otpočetka zna tko je ubojica, a britanski izdavači, poštovali su njenu želju, i to svakako ne u svoju korist. Priča je u međuvremenu tiskana u Sjedinjenim Državama, no do dana današnjeg nije objavljena u Velikoj Britaniji.
Prema ugovoru o predstavi, na koju prava danas drži spisateljičin unuk, također se dok predstava igra ne smije napraviti filmska adaptacija, a i izvan West Enda drama se smije postavljati samo jedanput godišnje na cijelom svijetu.
Isto tako, tijekom predstave, publiku se tradicionalno moli da ne otkriva kraj onima koji Mišolovku još nisu imali prilike vidjeti, premda je on kroz godine postao dobro poznat.
Najpoznatija predstavnica tzv. whodunnit žanra Agatha Christie svoju dramu nazvala je Mišolovka prema vjerojatno isto tako najpoznatijoj svjetskoj drami-u-drami čije pravo ime je, naravno, Gonzagovo ubojstvo, ali je Hamlet okrsti 'Mišolovkom', metaforički odgovarajući na Klaudijevo pitanje o imenu komada koji igraju gostujući glumci u Elsinoreu.
O popularnosti 'Mišolovke' najbolje svjedoči činjenica da je i danas, više od pedeset godina nakon premijere, do karte teško doći, a o samoj priči, kao što je rečeno, ne smijemo puno otkriti – no reći ćemo kako se radi o mladom paru koji je nedavno otvorio hotel u obnovlejnom Monkswell Manoru. Oni zajedno s četvero gostiju i jednim zalutalim putnikom ostanu zatrpani snijegom u hotelu, a detektiv im na skijama dolazi javiti o ubojici za kojeg se vjeruje da je na putu prema hotelu. No, kad se u hotelu dogodi ubojstvo, grupica više-manje slučajno skupljenih gostiju shvati da je ubojica već među njima...