Login za korisnike

Stanac, Pagliacci

U osječkom HNK igra ‘Pagliacci’, a u paru s njim umjesto uobičajene ‘Cavellerie’ – Gotovčev ‘Stanac’. Možda kao dar Držićevom 500.-tom rođendanu…

***

Računica je jasna: Marin Držić (1508. – 1567.) i njegova 500. obljetnica rođenja i 100. obljetnica Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku.

Rezultat: postavljanje Držićeve jednočinke Stanac u režiji dubrovčanina Joška Juvančića koji je trenutačno umjetnički voditelj Drame u osječkom HNK. A da Stanac na sceni ne bio bio osamljen pridružio mu se i Leoncavallev 'Paglliaci', veristička opera koja je ovog puta odvojena od svoga izvedbenog blizanca Mascagnijeve 'Cavallerie rusticane'.

Koji je to leitmotiv koji povezuje i opravdava postavljanje iste večeri na scenu baš ova dva dijela? Možda je tema maskiranje! Ili domaći i strani klasici! Ili možda zaista nije uopće bitno...

U svakom slučaju, Stanac kojeg je uglazbio Jakov Gotovac po libretu Vojmila Rabadana iz 1959. godine, po statističkim podacima peta je najizvođenija opera u Hrvata, kojoj predhode jedino također Gotovčevi 'Ero s onoga svijeta', te 'Morana', i 'Nikola Šubić Zrinjski' Ivana pl. Zajca i 'Porin' Vatroslava Lisinskog. A ako ste slučajno izostali sa sata hrvatskog kada se čitala 'Novela od stanca', Teatar.hr ekskluzivno vam donosi kratak sadržaj:

U renesansnom Dubrovniku u pokladnoj noći, stari putnik Stanac i njegova koza, nemajući se gdje drugdje smjestiti, odmaraju kraj česme. Uto dolaze razigrani mladi Dubrovčani sa Dživom Pešicom na čelu. Želeći izvesti šalu nad starcem, Dživo ga uvjerava da je i on jednom tako došao kraj ove česme, i da je tada bio star, no vile su mi prišle i pomladile ga. Naivni Stanac naravno povjeruje. Dolaze vile, no ne prave, već zamaskirane dubrovačke djevojke, koje obriju Stancu bradu i brkove i ukradu mu kozu. Stanac požali što se uspio uvjeriti u to da će ponovno biti mlad, a mlado dubrovačko društvo, smilovavši se nad njim vraća mu kozu i obasipa darovima...

Nakon Dubrovnika, gledatelji će se preseliti u nearby Italiju, gdje je smještena radnja verističke opere 'Pagliacci' Ruggera Leoncavalla. Iako ga je Catulle Mendes optužio da je opera plagijat, ukradena od njegovog dramskog teksta Tabarinova supruga, Leoncavallo se zakleo da je izvor za priču stvarni događaj kojem je kao mali sam nazočio i to naravno baš u - kazalištu.

Mlada glumačka trupa dolazi u neko selo postaviti commediu dell'arte. Toni se udvara Neddi, ženi Cania – vođe trupe. Nedda ga s gnušenjem odbija a Toni odlučuje da će joj se osvetiti i otkriva Caniu ljubav između Nedde i lokalnog mladića Silvia. Canio je bijesan i želi se osvetiti no - predstava mora početi, publika je nestrpljiva. Uskoro Nedda i Canio shvaćaju da igraju sami sebe – ženu koja vara i prevarenog supruga. Canio gubi kontrolu i probada nožem Neddu. Iz publike dotrčava užasnuti Silvio, no prekasno je, Nedda j mrtva, a i Silvija dočekuje smrt od još uvijek bijesnog Cania.

Dakle, HNK Osijek, režija Joška Juvančića, dirigentska palica Petera Oschanitzkog, scenografija Marina Gozze, a kostimi Dijane Kosec-Bourek.


Odgovori