Istarsko narodno kazalište opet na repertoar stavlja djelo Milana Rakovca, a režiju je ovaj put povjerilo Ines Pletikos, koja predstavu najavljuje ovako:
"Nakon Prvog svjetskog rata te prisilne i nasilne talijanizacije schiava, na povijesnu scenu stupaju komunistički revolucionari koji Istru pripajaju matici zemlji. Sa sobom, uz korjenitu društvenu promjenu i proletersku solidarnost, donose i neskrivenu želju za (ne)kontroliranom osvetom, koju provode temeljito i strastveno. Njihovi sinovi u svojoj su državi, za koju su se borili, napokon trebali biti svoji na svome te sami odlučivati o vlastitoj sudbini. No, umjesto pravednosti svjedoče pljački neviđenih razmjera, jedva prikrivenoj sprezi mafije i politike uz stalno busanje u junačka prsa, dok se tiha većina šutke zadovoljava tek mrvicama sa stola.
Taj kaos i slom svih vrijednosti iz vlastitog iskustva, ali i iz druge ruke - iz priča matere i dida, poznaje i Škik. Na površinu izranjaju u njegovim psihotičnim halucinacijama prilikom hospitalizacije na Psihijatrijskom odjelu pulske
Opće bolnice. Na pragu odustajanja, suočen s uzaludnošću borbe, Škik iz samonametnute autsajderske pozicije odbija pragmatična rješenja svoga bivšeg zapovjednika i ratnog druga Ante, danas uspješnog poduzetnika, te bivše djevojke
Jasne, danas liječnice blistave karijere. Do njega u snoviđenjima ne dopiru ni vapaji majke, suočene s prijetnjom zatiranja imena ukoliko joj sin jedinac ne produži lozu.
Rakovčeve jezične bravure ispisane na lokalnom narječju u kombinaciji s književnim standardom i talijanskim jezikom vuku hibridnim, kolažnim scenskim rješenjima. Slijedeći treptaje duše glavnog junaka dokumentiramo tragičnu i krvavu dramu istarske suvremene povijesti, klizeći iz realizma u snovito, nadrealno, u poetski čin kao jedini mogući modus sublimne egzistencije duha."
Posebnost je produkcije što Pletikos potpisuje režiju, dok je kao autor jednog od ključnih elemenata tog posla - mizanscena - potpisan Aleksandar Cvjetković.
