Login za korisnike

Divlje meso

Prslavljena drama Gorana Stefanovskog iz 1979 godien uprodukciji Narodnog pozorišta iz Sarajeva i režiji Dina Mustafića.

***

Divlje meso ili u izvorniku Divo meso drama je Gorana Stefanovskog iz 1979. godine praizvedena u skopskom Dramskom teatru, a potom je na 25. Sterijinom pozorju nagrađena kao najbolja drama.

"Iako je ova drama, "klasik" južnoslavenske dramaturgije, napisana 80-ih godina dvadesetog stoljeća, nije ništa izgubila od svoje snage i aktualnosti, već je otvorila i nova pitanja i dileme. (...) Početak 21. stoljeća ovoj drami daje i novi kontekst u trenutku kad Balkan djeluje izgubljeno i dezorijentirano prema Europi koja dolazi u "naš dom" s neoliberalnom ideologijom, porobljavajući sve pred sobom novcem i materijalnom moći, vodeći ljude u ekonomsko ropstvo. Želji da se bude bogat i uspješan, izgradi karijera i ode na Zapad, osvoji sreća i materijaliziraju snovi o boljem životu, priječi se obitelj i tradicionalni moral. Tragični krug ratova i gubitaka, pobuna protiv "viška povijesti" koja se prelijeva kroz generacije od očeva do sinova, zastaje kao "dlaka u grlu", kao strano tkivo koje donosi nesreću, jer ne razumije život na Balkanu. Ruše se krovovi kuća u kojima smo živjeli sretno i lagodno, jer dolazi novo vrijeme stranog kapitala koji nosi pogubne posljedice u vidu ratova, nasilja i straha od gubitka identiteta.", kaže o tekstu Dino Mustafić koji ga je i postavio za Narodno pozorište u Sarajevu.

Dramaturginja Željka Udovičić pak dodaje:

"Priča je to o propasti, nesreći jedne porodice koja je, kao metafora društva na Balkanu, zapela u međuprostoru između "prošlosti koja nikako da prođe i budućnosti koja nikako da dođe". Sukob tradicionalnog, morala koji gubi svoje uporište, krovova predodređenih za rušenje i novih ambicija kojima pojedinci na različite načine pokušavaju opravdati vlastitu egzistenciju, otkriti arhitekturu novog poretka, može završiti samo tragično - jer bujanje bolesti društva uvjetovano okolnostima, bujanje tog tumora nazvanog divlje meso, zatvara sve perspektive.
Zanimljivo je da je autor pisao svoju dramu smještajući je u predvečerje Drugog svjetskog rata, dakle u prošlo vrijeme, ono o kojem smo slušali, o kojem je svaka porodica imala neku svoju priču, pa tako ima i porodica Andrejevića o kojoj Stefanovski piše, da bi progovorio o raspadu, pritiscima koji dovode nužno do urušavanja morala, ali s druge strane i do pobune, revolucionarnih proplamsaja naprednih ideja, a pod prijetnjom nadirućeg fašizma. U međuvremenu je ovim krajevima prošao još jedan rat. I ostavio za sobom pitanje iz komada: a kakav nam je ovo mir. Kakve su nam mogućnosti da ga definiramo "za bolje"? Imamo li snage, mogućnosti? Hoćemo li znati? Jer fašizam posjeduje mnoga lica, i prijeti. On pronalazi puteve do naših dana skrivajući se prije svega iza ideologije neoliberalnog kapitalizma koji gazi nespremnog pojedinca. Ekonomskom zavisnošću, sjenama visokih bankarskih zgrada plaši naše krhke, specifične identitete. Stoga, uz minimalne dramaturške intervencije, vezane uz promjene nazivlja, a nikako ideje, ovaj tekst glasno govori o nama."

Odgovori