Slavni Shakespeareov komad o škotskom kralju, za kojeg smo vam već rekli da ga je najbolje ne spominjati, početkom sezone 2007/2008 u novoj je produkciji premijerno izveden u Metropolitan operi (o čemu smo vam pisali ovdje), a u drugom dijelu iste premijeru ima i u Operi HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci.
Uz 'Fallstafa' i 'Othela', 'Macbeth' je jedna od tri Verdijeve opere nastale prema Shakespeareu, no kako ju je skladao prije no što se dokopao izvornika - danas poznajemo dvije 'Macbethove' verzije.
Naime, Verdi je 'Macbetha' počeo skladati 1846-47., po libretu Francesca Marie Piave, a koji se opet temeljio na proznom prijevodu Carla Rusconija, objavljenom u Torinu 1838. Shakespearov original do Verdija je dospio tek nakon praizvedbe na sceni firentinskog Teatro della Pergola, 14. ožujka 1847., pa je gotovo 20 godina kasnije, za novu produkciju u pariškom Théâtre Lyrique, revidirao cijelo djelo. Ta nova verzija praizvedena je 21. travnja 1865. i danas se redovito samo nju izvodi.
Verdijev 'Macbeth' vjerno slijedi Bardov izvornik, uz nekoliko zanimljivih izmjena: tri vještice iz drame u operi zamjenjuje veliki ženski vještičji zbor; zadnji čin započinje okupljanjem izbjeglica na engleskoj granici, a završva zborom velmoža kojei slave pobjedu nad tiraninom.
U Rijeci, 'Macbetha' u režiji Ozrena Prohića najavljuju riječima: Mogli bismo reći da se kroz ovu operu Verdi u tretmanu priče, naracije, mitskoga te opisa duboko ljudskih osobina i mana, najviše približio Wagneru. Zgušnjavanje dramskih prizora, sabijanje silnica ljudskih strasti na najintenzivnije rezultira fascinantnom emotivnosti koja se dobiva kroz tretman fabule. Nerijetko zgusnuti dijalozi, a sam je skladatelj tražio jezgrovite stihove, postižu iznimnu napetost, a u glazbenom smislu nalikuju na recitative. Sve to pridonosi onome što je, kroz ovo djelo, revolucioniralo talijansku operu devetnaestoga stoljeća. Opera postaje drama koja se dubinski bavi ljudskom manom i to onom koja se bavi ljudskom strasti za vlašću.