Sve je počelo davne 1915. kad je škotski pisac John Buchan, oporavljajući se od napada ulkusa na dvanestniku (iliti po našu: čira na dvanaesterscu), napisao istoimeni i prvi od pet romana čiji je glavni lik akcijski heroj Richard Hannay, čovjek s ukočenom gornjom usnom i nevjerojatnim talentom da se uvali u nevolje.
Knjiga je naslov dobila tako što je piščeva unuka prebrojala stepenice koje su vodile do djedove sobe u lječilištu, a nakon što je isto srušeno, stibe su mu, zajedno sa 'gelenderom' - dostavili na kućnu adresu!
Roman je potom doživio čak 5 filmskih adaptacija: prva je bila ona Alfreda Hitchcocka 1935., potom je 1959. napravljen remake u boji, 1978. snimljena je verzija najbliža izvorniku, a 2008. nastala je i britanska TV verzija.
Ključna je razlika između svih njih što se kod Hitchcocka 'The 39 Steps' odnosi na zavjereničku skupinu, dok kod ostalih označava - stubište.
Naime, u središtu je radnje Kanađanin Richard Hannay koji prisustvuje demonstraciji superlativnog fotogarfskog pamćenja izvjesnog "G. Memorije" u Londonmusic hall, kad se začuju pucnjevi. U panici koja slijedi Hannay će se spletom okolnosti naći u društvu Annabelle Smith, koja ga nagovori da je otprati u njezin stan. Tamo mu objavi kako je ona zapravo špijunka, koju slijede plaćeni ubojice jer je otkrila tajni plan za krađu Britanskih vojnih tajni, a čiji je 'mozak operacije' čovjek kojem nedostaje jedan prst... Spominje ona '39 stepenica' no nikad ne otkrije njihovo značenje...
Nakon golemog uspjeha prvog filma, scensku adaptaciju izvornika za samo dvoje likova napravili su glumci Simon Corble i Nobby Dimon, a slijedom iste, vlastitu je verziju za četvoro potom napisao Patrick Barlow. Njegova je verzija najbliža filmu, no s očitom namjerom da ozbiljnu špijunsku priču pretvori u komediju, pa jedan glumac igra Richarda Hannaya, glumica sve tri žene s kojima ima romantičen odnose, a ostala dvojica glumaca igraju sve druge likove, pače ponekad i 'mrtvu prirodu'. Ostale adpatatorove intervencije uključuju i izravne reference na druge Hitchcockove filmove, poput Prozora u dvorište, Psycho i Sjever-sjeverozapad.
Svojim eksploatacijskim namjerama uprkos, adaptacija iz pera Patricka Barlowa doživjela je posljednjih godina ozbiljan komercijalni uspjeh, a isti je ovjenčan i dvama nagradama Tony (za oblikovanje svjetla i zvuka) i Olivierom za najbolju komediju 2007.