Pluća ili u izvorniku Lungs, su hit drama britanskog autora Duncana Macmillana iz 2011. godine koja je doživjela nebrojene produkcije u Velikoj Britaniji i SAD, te osvojila Off West End nagradu za najbolji novi tekst i CBS Outstanding Drama nagradu. Tajna njezina uspjeha krije se podjednako u činjenici da je napisana za tek dvoje likova, kao i u temi kojom se bavi - ekologiji, odnosno održivosti suvremenog svijeta.
Njih dvoje su par u kasnim dvadesetima. Žive u velikom gradu, dobro su obrazovani i rade zanimljive poslove. Kupuju fair-trade kavu i iz principa bojkotiraju velike trgovačke lance. Gledaju originalne verzije art filmova uz titlove i čitaju knjige o aktualnim političkim pitanjima. Neprestance se uvjeravaju Mi smo ispravni ljudi.
Istovremeno, svjetska populacija broji više od 7 milijardi; svake se sekunde rađa 2,6 ljudi, potreba za hranom i pitkom vodom raste, uz potrošnju energije i prirodnih resursa. Gužva je sve veća. Globalno zatopljenje, prirodne katastrofe i sve češće nepredvidljive klimatske promjene djeluju kao bezazlene nuspojave. U bliskoj budućnosti se zbog vode, hrane i izvora energije naziru krize ili čak građanski ratovi. Može li itko donijeti dijete na takav svijet?
Protagonisti drame žele djecu, no istovremeno su suočeni s dilemom poput ove:
Mogu sedam godina svakodnevno letjeti od Londona do New Yorka i emitirat ću manje ugljikova dioksida nego ako imam dijete. Deset tisuća tona CO2!
Dok se svađaju, sat otkucava, što će prvo biti uništeno - njihova veza ili okoliš?
Macmillanov tekst na scenu Schaubühne am Lehniner Platz postavila je neokrunjena kraljica britanskog teatra i jedna od rijetkih globalno popularnih žena redateljica, Katie Mitchell. U svom poznatom stilu, Mitchell je u inscenaciju uključila i tehnologiju pa izvođači tijekom izvedbe proizvode svu struju koja je potrebna za njezino osvjetljenje, neprestano u mjestu pedalirajući na biciklima. Tako doslovno realizirana metafora prvi je ekološki iskorak u opusu Katie Mitchell, no kako sama najavljuje - ne i posljednji.
