Djevojčica Dora dovedena je lijekovima u stanje vegetiranja. Tako su odlučili njezini roditelji i liječnik. Nikada nije išla u školu niti stekla sposobnosti nužne za snalaženje u društvu. Majka, uz liječnikovu potporu, odlučuje Doru skinuti s lijekova ne bi li otrila što se krije iza Dorinog vječno istog lica, iza zavjese od kemije i letargije, a otkriva eros, životnu energiju, seksualnost.
Redateljica Tanja Mandić Rigonat, koja je srpski prijevod predstave postavila na daskama Narodnog pozorišta u Beogradu, uspoređuje događanja iz Berfussova teksta s onima iz Paklene naranče (prvo Burgessovog romana, kasnije Kubrickovog filma). Berfussov tekst sadrži kritiku društvene kontrole, ali je specifičan po tome što ni u jednom trenutku ne zauzima jasno stranu, već se samo bavi promatranjem njenih mehanizama. Dora se ne trtetira kao žrtva što komad lišava patetike, a ni njeni roditelji i doktor nisu tretirani kao nasilnici. Barfuss opisuje stanje u suvremenom društvu kroz duhovite dijaloge koji jasno oslikavaju kontrolirani potrošački svijet u kojem živimo, a koji svaku različitost tretira kao opasnost.
Barfuss, jedan od najizvođenijih europskih dramatičara mlađe generacije, u svojim komadima postavlja bitna pitanja koja muče suvremeno društvo, ali o kojima ono rijetko otvoreno progovara. Govori o pobačaju, eutanaziji, samoubojstvu i mehanizmima društvene represije u (pre)zrelom potrošačkom društvu i analizira ljudske slabosti. Kako sam kaže: "Za mene su ljudi najbliži svojoj ljudskosti kad žive sa svojim kontradiktornostima i pokušavaju s njima izići na kraj. Svi smo mi heroji na svoj način. Ali pokazati svoju slabost, ne uspjeti, u tome je nešto vrlo privlačno."