Naslovnica > PREDSTAVE > Stranac

Stranac

DATUM PREMIJERE:
GODINA:
PRODUKCIJA:
VRSTA:
NAZIV IZVORNIKA:
OCJENA PUBLIKE:
12345
Polazeći od problema izostanka (su)osjećanja i očekivane emocionalne reakcije, projekt 'Stranac' preko Camusovog antijunaka Meursaulta sagledava socijalna i sistemska licemjerja sakrivena iza odnosa zasnovanih na transparentnosti.
autorski tim funkcija
Petar Milatautor teksta
Siniša Ilićautor crteža
Siniša Ilićscenograf
Ivan Slipčevićfotograf
Iva Dežmarmasker
Alen Sinkauzskladatelj
Alan Vukelićoblikovatelj svjetla
Silvio Vujičićkostimograf
Jasmin Dasovićoblikovatelj zvuka
Zrinka Užbineckoreograf
Lovro Rumihaproducent
Nikolina Pristaškoreograf
Goran Sergej Pristašredatelj
Ana Kreitmeyerkoreograf
Nenad Sinkauzskladatelj
Goran Ferčecdramaturg
Goran Ferčecautor teksta

Predstava Stranac inspirirana je istoimenim romanom Alberta Camusa i preispituje teme i slike tog literarnog remek-djela, koncentrirajući se na tri dominantne slike preuzete iz romana; situacije ispovijesti, zatvora i trenutka samog ubojstva kao točke u koju se akumuliraju sve silnice romana.

Kako kaže službena najava: "Rastvarajući sami materiju romana, kreiran je tekstualni predložak kao ishodišni materijal za formiranje koreografskih interpretacija pojmova isljeđivanja, povjerenja, neminovnosti i solidarnosti, te situacija pritvora, nadzora i kazne, kretanja i komunikacije u ograničenim uvjetima. Polazeći od problema izostanka (su) osjećanja i očekivane emocionalne reakcije, projekt Stranac preko Camusovog antijunaka Meursaulta sagledava socijalna i sistemska licemjerja skrivena iza odnosa zasnovanih na transparentnosti."

U tu su svrhu u predstavi se koristi film Ante Verzottija Juke box (1966.), ali i fragmenti samog romana Stranac (preveo Zlatko Crnković), ali i Camusova Ljeta u Alžiru (prevela Višnja Machiedo), te tekstova Atomic Light (Shadow Optics) Akire Mizuta Lippita, Poput krijesnica Georgesa Didi-Hubermana (prevela Sana Perić), Visconti: uvidi u krvi i mesu Alexandera Garcia-Düttmanna (preveo Dalibor Davidović) i Lična karta Mahmuda Derviša (preveo Mirza Sarajkić).

"Gradnjom transparentne koreografske partiture mizanscenski se propituje izvedbena moć situacija i atmosfera upisanih u roman. Naposljetku, doslovno ispostavljeni rasvjetljavanju, ubojstvo kao središnje mjesto narativa izloženo je kao tableau neprestane prijetnje i scenska slika koja u gledateljevu oku uvijek ostaje nepotpuna u svojoj poetičnosti, uvijek nedovršena u iščekivanju vizualnog opuštanja, nejasna usred prevelike vidljivosti." 

Ovo potonje autori uspoređuju s kometarom Willema de Kooninga na temu atomske svjetlosti odnosno svjetlosti eksplozije atomske bombe iz 1951.:

"Danas, pojedinci misle da će svjetlo atomske bombe zauvijek promijeniti koncept slike. Oči koje su zapravo vidjele svjetlo, rastopile su se u čistoj ekstazi. Na tren, svi su bili iste boje. Svi su se učinili anđelima."

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter