Iako je Giuseppe Verdi uvjerljivo najizvođeniji operni skladatelj, a njegova La traviata najizvođenija opera na svijetu, još uvijek postoje neke od njegovih 26 opera koje nisu doživjele svoje uprizorenje na domaćim pozornicama. Budući da se 2013. obilježavalo 200. godina Verdijevog rođenja, iz njegovog su repertoara izvučene neke manje poznate opere, kakva je recimo Giovanna d¨Arco, koju je na Salzburškim ljetnim igrama i svom CD-u posvećenom Verdiju otpjevala Anna Netrebko.
Jedna od domaćoj publici manje poznatih opera su Sicilijanske večernje (I vespri siciliani/Les vêpres siciliennes) kojima će HNK Zagreb otvoriti svoju opernu sezonu 2015./2016. Sicilijanske večernje svoju su prvu hrvatsku izvedbu imali u Splitu 2013. godine u koncertnom izdanju pod ravnanjem Ive Lipanovića, tako da će režija Janusza Kice, a kojom će ravnati Nikša Bareza biti i prva scenska izvedba ovog djela u Hrvatskoj.
Skladana na libreto Eugenea Scribea, majstora dobro skrojenih komada i Charlesa Duveyriera, odnosno na prerađenu verziju libretta za rijetko izvođenu Donizettijevu operu Le duc dAlba, opera je praizvedena u lipnju 1855., a budući da je skladana prema svim konvencijama velike opere, u nju su bili umetnuti i baletni prizori koji se danas uglavnom ne izvode. Domaća publika imala ih je prilike čuti u sklopu obljetničkog baleta u koreografiji Dinka Bogdanića, a za istima je posegnuo i Jerome Robbins u koregorafiji za New York City Ballet.
Sama radnja opere prati događaje iz 1282. godine, kad je tijekom večernje službe na uskrsni ponedjeljak na Siciliji započela pobuna protiv francuskog kralja Karla I. Zbog moguće cenzure, ovo je još jedna od opera koje je Verdi (poput Rigoletta i Traviate) morao izmjestiti iz originalnog konteksta, pa je za talijanski prijevod radnja prebačena u Lisabon 1640. Nakon 1861., operi je vraćen izvorni kontekst.
Radnja u prvom planu ima tipičan romantički ljubavni zaplet donekle sličan onom za slavnijeg i uspješnijeg Trubadura. Henri je nezakoniti sin francuskog upravitelja Montforta, kojeg je majka odgojila u mržnji prema Francuzima i vlastitom ocu. Henri obećaje Heleni da će osvetiti njenog brata, kojeg su Francuzi pogubili. Henri kasnije saznaje da je Montfort njegov otac i nađe se u tipičnom raskolu između dužnosti prema Heleni i osjećaja prema tek upoznatom ocu. Nakon peripetija, Henri uspijeva spasiti Helene od pogubljenja i dobiti očev pristanak da se njome i vjenča. Naizgled idiličan happy end spriječit će Sicilijanci, koji u trenutku sklapanja braka kreću u napad na Montforta i Francuze.
