Skladatelj Marjan Nećak pokrenuo je u Bitoli vlastito kazalište, Moving Music Theatre, a za njegovu prvu predstavu odabrao je inscenaciju Gogoljeve pripovjetke Dnevnik jednog luđaka.
Nećak u predstavi potpisuje i dramaturgiju i režiju i scenografiju, te naravno, glazbu, a rezultat naziva mono-operom i 'sobnim spektaklom' u kojem osim glazbe i videa (kojeg potpisuje Marin Lukanović) glavnu ulogu ima - Ozren Grabarić.
Kako kaže službena najava: "U sve izraženijoj borbi između istoka i zapada, lijevog i desnog, vjerskog i ateističkog poimanja svijeta, svatko se bori za svoju normalnost i, paradoksalno, u takvoj borbi ispada lud." Stoga se za 'ilustraciju' tog ludila Gogoljev predlžoak o izvitoperenoj percepciji svijeta jednog činovnika učinio idealnim, tim više što je posrijedi jedan je od najranijih detaljnih prikaza shizofrenije.
No, Gogoljeva pripovijetka ne analizira bolest u medicinskom smislu, već propituje društvo u kojem pojedinac pokušava pronaći smisao vlastitog postojanja, društvenog položaja i identiteta uopće. Kroz opise Popriščinove bolesti, Gogolj progovara o bolesti društva i podsjeća nas da smo zapravo svi mi u nekoj vrsti sukoba sa stvarnošću.
Odnosno kako pitaju autori: "Koja je stvarnost stvarnija? Ona koju čitamo u novinama, onu koju gledamo u svojoj neposrednoj blizini ili ona u nama?"
Nećak za predstavu ima velike planove pa i nije čudno što se ista izvodi na engleskom i španjolskom uz titlove na drugim jezicima.