Kapitalno djelo Iva Vojnovića, Dubrovačka trilogija, raskošni triptih povijesnog pada i sutona Dubrovačke Republike, odumiranja moći i bogatstva njegove vlastele, sastoji se od tri jednočinke, no ostavlja dojam da kontinuirano obuhvaća vremenski raspon od gotovo cijelog jednog stoljeća. Naime, prvi dio trilogije, Allons enfants! događa se 27. svibnja 1806., kada Francuzi ulaze u Grad, Suton neimenovanog dana 1832., a Na taraci u posljepodnevnim i predvečernjim satima jednog dana 1900. godine.
Sačuvano je petnaestak verzija Trilogije, ne računajući autorove njegove vlastite prijevode na talijanski i francuski, koji su i sami posebne verzije. Uz to treba napomenuti da je Vojnović izazivao zabunu i izmjenom naslova Trilogiji: prvobitno se čitava trilogija zvala Suton, a njen prvi dio - kasniji Suton - zvao se Sjene, i konte Ivo je ta dva naziva često zamjenjivao... O žanrovskim i strukturalnim određenjima Trilogije, sam je Vojnović napisao:
"...i konačno, niste li, gospođo, ni to primijetili da je baš glavni arhitektonski potez čitave Trilogije taj decrescendo? Jer Allons enfants! je tragedija, Suton drama (neka vrst Whistlerovske simfonije: blanc, noir et mauve), a u Na taraci zadnji likovi prošlosti nestaju kao magla u bezdušnom smijehu profanirane operete."
(Ivo Vojnović u pismu Kristini Zaleskoj, 1924.)
Dok je u prvom dijelu trilogije aristokracija ugrožena vanjskim neprijateljem (Francuzima, ali i 'pučanima'), u drugom se aristokratski krug suzio tek na dom, a da bi u trećem dijelu tj. Na taraci ostarjela i umrtvljena aristokracija bila suočena s posve novim poretkom, no ne bez vlastite odgovornosti...
Trilogija je u cjelosti praizvedena 1903., a posljednji put postavljena na Dubrovačkim ljetnim igrama 1999. godine, o 50. obljetnici samih Igara i 70. obljetnici autorove smrti. Tu je Trilogiju režirao Joško Juvančić, a dobila je dvije Nagrade hrvatskog glumišta za sezonu 1998./1999. - za najbolju predstavu u cjelini, te za najbolju režiju u drami.
Najnoviju produkciju Trilogije i opet produciraju Dubrovačke ljetne igre, a režija je povjerena koreografu - Staši Zurovcu.
