Naslovnica > VIJESTI > INFO > Demetrova nagrada za životno djelo Borisu B. Horvatu

Demetrova nagrada za životno djelo Borisu B. Horvatu

Svečano uručenje zbit će 13. lipnja u Društvu književnika hrvatske (Trg bana Jelačića 7/1, Zagreb)
Share on facebook
Share on twitter

Hrvatsko društvo kazališnih kritičara i teatrologa (HDKKT) odlučilo je ove godine Demetroua nagradau za životno djelo dodijeliti Borisu B. Horvatu. Nagrada se sastoji od povelje i skulpture (rad Martina Babića) te novčanog iznosa od 10.000 kuna, a obrazloženje HDKKT prenosimo u cijelosti.

***

Boris B. Hrovat samozatajni intelektualac i vrhunski profesionalac ili tihi čuvar kvalitetne i odgovorne kazališne kritike

Boris B. Hrovat, hrvatski kazališni kritičar, prevoditelj i književnik rođen je u Zagrebu 1956. godine gdje je završio Pravni fakultet.

Boris B. Hrovat cijeli svoj životni vijek, punih 35 godina, kazalište prati, o njemu piše i prosuđuje ga kao kazališni kritičar. U svom kontinuiranu djelovanju od 1979. do danas kazališne kritike redovito je objavljivao u brojnim dnevnim novinama i tjednicima u Hrvatskoj. Cijelo desetljeće bio je stalni i glavni kazališni kritičar u dva najutjecajnija dnevnika tog vremena, Večernjega lista od 1981. do 1990. te Vjesnika od 1990. do 1992., paralelno pišući o kazalištu i za tjednik Studio od 1986. do 1992. Nakon smanjenja prostora za kazalištu kritiku u dnevnim novinama, Boris B. Hrovat pronalazi svoj prostor na radiju te u kulturnim tjednicima, Hrvatskom slovu, odnosno Vijencu u kojem od 2008. surađuje kao važan stalni suradnik, kritičar/komentator, za kazalište.

Kritike i prikaze objavljuje i u inozemstvu (u Češkoj i Sloveniji), a ponajviše Italiji, gdje kao stalni dopisnik kazališne revije Sipario (Milano, glavni urednik M. M. Giorgetti) za područje jugoistočne Europe upoznaje europsku kazališne stručnjake i publiku s hrvatskim glumištem.

Od 1993. urednik je na Trećem programu Hrvatskog radija (HRT) gdje uređuje književne emisije Hrvatska proza i Antologija pripovijetke. Stalni je suradnik Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža. Uredio je nekoliko antologijskih izbora: Nova talijanska pripovijetka (Republika, 1987.) i Nova talijanska drama (Novi prolog, 1988.).

Zahvaljujući njegovu poznavanju svjetske a naročito talijanske drame te znalačkom, upornom i pedantnom radu, hrvatska javnost dobiva niz vrhunskih prijevoda drama s talijanskoga (Goldoni, Pirandello, de Filippo, Niccodemi, Nicolai, Maraini, Siciliano, Lunari, Fo, Quintavalle, Ruccello, Massini, Fratti i dr.), španjolskoga (Calderón, Lope de Vega, Moratin), s engleskoga (Shaw, Wilde) i slovenskoga (Bevc, Zupančič) jezika. Prijevodi Borisa B. Hrovata uprizoreni su u gotovo svim važnijim hrvatskim kazalištima ili u programima HRT-a, a mnogi su objavljeni i u periodici i uvršteni u antologije (Suvremena talijanska drama, Zagreb, 2003.)

Hrovat je i prozni pisac: romana Putovanje, Lorenzaccio, romana za djecu Askalon, zbirke pripovjedaka Doživljaji Prosvijetljenog, te dobitnik nagrada za mladog pisca i kratku priču. Autor je i dramskih tekstova: Zamka (prema motivima A. Bioy-Casaresa), Prolaznici, Igra (Il gioco, prijevod Laure Marchig, koncertno izveden u New Yorku), Monolog Nicolette Connio udane Goldoni (Monologo di Nicoletta Connio coniugata Goldoni, u prijevodu Silvija Ferrarija objavljena u milanskom časopisu Sipario). Djela su mu prevedena na talijanski i slovenski jezik (Askalon, Zamka), te uvrštena u antologiju fantastične proze Guja u njedrima (Rijeka, 1981./ 2011.)

Kao mladić propitivao je svoj odnos prema kazalištu i autorskom mjestu u njemu te s Brankom Brezovcem pokrenuo Dubrovačke dane mladoga teatra, off-program Dubrovačkih ljetnih igara od 1980. do 1983. Toj se ljubavi sudjelovanja u stvaranja kazališta vratio zadnjih desetak godina kao dramaturg, uglednih stranih i hrvatskih kazališnih redatelja (Giorgetti, Mangano, Magelli, Juvančić, Kunčević i dr.), a u posljednje vrijeme i sam se okušao u kazališnoj režiji (Mario Fratti Prijateljice, Kazalište Sisak, 2011.)

Boris B. Hrovat dugogodišnji je i aktivni član Hrvatskoga društva kazališnih kritičara i teatrologa – član upravljačkih tijela u brojnim mandatima, a predsjednik od 2001. do 2005. godine – jer je uvijek vjerovao u važnost profesionalne udruge, očuvanja i zaštite profesije za koju nije žalio volonterski raditi. No, struku je najbolje „braniti“ osobnim djelovanjem. Boris B. Hrovat tihi je čuvar kvalitetne i odgovorne kazališne kritike i samozatajan profesionalac, hrvatski intelektualac koji cijeli svoj radni vijek istražuje zakonitosti silnica hrvatskoga glumišta. Pišući o kazalištu, trudio se djelovati za dobrobit kazališta, za njegovo očuvanje, ali i živost koja u njemu mora vladati.

Obrazovanje i informiranost o hrvatskom i svjetskom kazalištu i drami, Boris B. Hrovat upotpunio je i minucioznim kazališnim senzibilitetom. Zato je u kritici polazio od širega kulturološkoga okvira, krećući se prema specifičnostima dramskoga i kazališna rukopisa do pronalaženja suigre teksta i predstave. Njegove su kritike bile uvijek razumljive i jasne u svojim stavovima, a njegov istančani stil pisanja dokazuje da je kritika literarni kreativni žanr.

Moć i utjecaj kritičara proizlazi često iz snage medija. Boris B. Hrovat je pisao dugo godina za vrlo važne medije, ali je uspio ostati izvan ideoloških i interesnih klanova i sačuvati vlastitu neovisnost i objektivnost. Kao osoba nikad nije podlegao sirenskom zovu pozicije moći kazališnog kritičara nego je zbog svoje samozatajnosti i građanske pristojnosti sve zaključke, sudove i stajališta smireno i argumentirano obrazlagao.

Upravo zbog svoje samozatajnosti i građanske pristojnosti (a djelomično i zbog pozicije samo struke unutar naše kulturne javnosti ) Boris B. Hrovat dobitnik je samo Nagrade Petar Brečić, 2008. Demetrovu nagradu za životno djelo dodjeljujemo Borisu B. Hrovatu za njegov 35-godišnji kritičarski rad želeći, između ostaloga, poslati poruku kulturnoj javnosti, a naročito mladim ljudima, budućim kazališnim kritičarima. U današnje vrijeme medijske buke i sve većeg gubitka prostora ozbiljne kritike, svakom je kritičaru lako popustiti pod pritiscima estradnog zamašnjaka. Nagrađujući Borisa B. Hrovata, podsjećamo da kazališna kritika treba i može biti onakva kakvu je piše naš cijenjeni kolega: stručna, znalačka, argumentirana, estetski vrijedna, kazališno sadržajna, umjetnicima poticajna, publici korisna. Jedino takva kritika neće nestati sa kulturne scene. U jednoj kritici Hrovat je napisao: „Živi samo onaj teatar o kojem se govori i kad se gledalište napusti.“ („Vijenac“, br. 396, 2009.). To isto vrijedi i za kazališnu kritiku pa se nadamo da će knjiga sabranih kazališnih kritika Borisa B. Hrovata uskoro ugledati svjetlo dana kao vrijedan dokument, kronika i prosudba hrvatskog kazališta od osamdesetih do danas.

Povjerenstvo za Demetrovu nagradu Hrvatskoga društva kazališnih kritičara i teatrologa: Boris Senker, predsjednik, Mira Muhoberac i Sanja Nikčević

ZAŠTIĆENI SADRŽAJ

Zanima vas cijeli tekst?

Teatar.hr financira se isključivo sredstvima svojih čitatelja. Stoga ostatak ovog teksta možete pročitati samo uz pretplatu ili SMS plaćanje. Pretplatiti se možete već za 1 kn dnevno.

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter
POVEZANE VIJESTI
PRATITE NAS I NA
INBOX

Ne propustite naš dnevni Newsletter

Sažetak svih vijesti objavljenih prethodnog dana dostavljamo svakog jutra u vaš inbox

NAJČITANIJE
NAJNOVIJE