Migrant Bodies

Projekt Migrant Bodies nastao je u suradnji plesnih kompanija i instituta iz Italije, Francuske, Kanade i Hrvatske, a okupio je 16 umjetnika (6 koreografa/plesača, 5 pisaca, 5 vizualnih umjetnika) iz tri europske zemlje i dvije kanadske regije. Rezultat je šest umjetničkih radova koje ostvaruje šest plesnih umjetnika/koreografa: Lee Su-Feh (Kanada), Alessandro Sciarroni (Italija), Jasna Vinovrški (Hrvatska), Cécile Proust (Francuska), Manuel Roque (Kanada) i Ginelle Chagnon (Kanada).

Umjetnici su kroz dvije godine istraživali migracije i njihov utjecaj na socijalno-ekonomske i kulturološke prilike lokalnih zajednica u kojima su gostovali. Kreću od pretpostavke rastuće populacije migranata koja bi po veličina mogla biti kontinent za sebe. Migranti, koji sele iz raznih pobuda i razloga, sa sobom, u svom tijelu, nose i teritorij svoje domovine koja često čini jezgru njihovog identiteta, a često utječu i na demografiju, ali i na socijalnu, kulturnu, umjetničku, ekonomsku i političku scenu.

Kroz projekt Migrant Bodies umjetnici su se imali prilike susresti s raznim zajednicama te propitati i pružiti vlastito razmišljanje i stav o konvencionalnoj slici migracije pri čemu se tijelo umjetnika promatra kao idealan medij za portretiranje nastalog, novog identiteta koji je rezultat migracija kroz raznolike teritorije.

Polazeći od točke da je potreban novi, konstruktivni dijalog na temu kulturnih razlika, koji će pojačati socijalnu inkluziju i borbu protiv diskriminacije i predrasuda, Migrant Bodies koristi umjetničke procese kako bi pokrenuo dijalog oko civilnog odraza migracija te njihov kulturološki utjecaj kao i različitosti koje sa sobom donose, a koji se moraju prihvatiti i kao novi izvori vrijednosti i bogatstva za europsko i kanadsko društvo.

Dark Matter

Kanadski umjetnik i koreograf Manuel Roque gostovao je već u Zagrebu 2012. s plesnom kompanijom Daniel Léveillé Danse kao izvođač u predstavi Solitudes Solo, a na 32. TSP dolazi s vlastitom kreacijom, Dark Matter.

Dark Matter propituje odnos vidljivog i nevidljivog za koji se zainteresirao u Vancouveru krajem 2014. nakon susreta s aktivisticom i novinarkom Harshom Walia koja ih je kao stručnjakinja za područje socijalne pravde uputila u detalje kanadske politike u odnosu na migracije. Težinu i značenje vidljivosti, odnosno nevidljivosti s osobne je razine Roque prenio na širi - socijalni, politički i umjetnički - kontekst. U predstavi je korištena glazba Johanna Sebastiana Bacha i Iannixa Xenakisa.

Paralelno s karijerom plesača u drugim plesnim kompanijama (Cie Marie Chouinard, Dominique Porte, Peter James, Sylvain Emard, Paul Andre Fortier), Roque je koreografirao nekoliko kraćih djela. U srpnju 2013., pokrenuo je vlastitu kompaniju Cie Manuel Roque za koju je ubrzo stvorio novu koreografiju In Situ et Data (2014).

The Things I Carry

‘Moje je tijelo arhiva mojih iskustava, mojih emocija, moje povijesti kao i povijesti mojih predaka’, napisala je kanadska umjetnica, plesačica i koreografkinja Lee Su-Feh koja potječe iz Malezije, a danas živi u Vancouveru. Njeno plesno obrazovanje uključuje tradicionalne plesove kao i suvremene, te je obilježeno istraživanjem suvremene azijske umjetnosti, ali i pitanja koja proizlaze iz konteksta kolonijalnog i tradicija koje nestaju.

Od dolaska u Vancouver 1988. realizirala je niz djela koja propitkuju suvremenost na razmeđi s povijesnim. Jedna je od umjentičkih direktorica skupine Battery opera performance koja surađuje s brojnim i raznolikim umjetnicima i disciplinama. Među recentnijim projektima ubraja stvaranje ‘plesne mašine’ uz profesionalno usavršavanje u koje uključuje i glasovnu tehniku Fitzmaurice voicework. Zanimaju je različita očitovanja biološke inteligencije.

Turning

Hrvatskoj publici već poznat talijanski koreograf, izvođač, redatelj i glumac, Alessandro Sciarroni, na 32. Tjednu suvremenog plesa osim uspješnom predstavom Joseph i novom varjiantom iste teme Joseph for Kids, predstavit će se i radom nastalim u okviru projetka Migrant Bodies.

Koncept predstave Turning bazira se na engleskoj riječi ‘turning’ (okretati se) i definiciji glagola ‘to spin’ (vrtiti se) kako bi se poprimilo značenje promjene i evolucije kroz njegov fokus koji je usmjeren na tijelo u beskonačnoj akciji okretanja. Kao i u drugim njegovim sadašnjim radovima nit vodilja je moć jedne radnje koja se uvijek iznova ponavlja te se transformira u ritam, a cilj je razotkriti ljudsku prirodu.

Alessandro Sciarroni je talijanski umjetnik koji je već neko vrijeme prisutan u izvedbenim umjetnostima te čija su ranija djela utemeljena u likovnoj umjetnosti i u kazalištu. Njegova su djela predstavljena u muzejima, galerijama te drugim nekonvencionalnim prostorima u 21 europskoj zemlji te u Urugvaju i Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Od 2012. njegovo područje interesa se mijenja i započinje raditi na duljim predstavama koje koriste i tekst, ali i koje citiraju djela suvremenog plesa i performansa.

Ethnoscape

Djelo Ethnoscape nastalo je također u sklopu ovog europskog projekta, a u kreaciji i interpretaciji francuske koreografkinje Cécile Proust. Nakon iskustva putovanja s umjetnicima suputnicima i sudionicima projekta Migrant Bodies, Cécile je svoja razmišljanja ponudila u obliku dokumentarca koji sadrži ples, tekst, fotografije, geopolitičke mape te video o susretima s migrantima. Njena je scenografija ujedno i rezultat suradnje s francuskim video umjetnikom Jacquesom Hoepffnerom.

Cécile Proust je autorica brojnih koreografija, a plesala je svojevremeno za koreografe poput Jean-Pierre Perraulta, Odile Duboc, Allaina Buffarda, Dominiquea Bruna, Daniela Larrieua, Theirryja Thieu Niana, Boba Wilsona i brojne druge. Studirala je razne forme tradicionalnih plesova - flamenco u Madridu, trbušni ples u Kairu, te tradicionalne plesove u Indiji i Japanu. Njen raniji projekt Femmeuses bio je podjednako politički nabijen koliko i poetičan, a ona posjeduje i magisterij iz umjetnosti i političkih znanosti učilišta Bruno Latour a SciencesPo u Parizu.

Staying Alive

Hrvatska koreografkinja koja već dulje vrijeme živi i radi u Berlinu, a koja svoje kreacije gotovo redovito predstavlja na Tjednu suvremenog plesa, Jasna Layes Vinovrški, dolazi s novim radom nastalim u sklopu projekta Migrant Bodies.

Staying Alive bavi se promišljanjem reda i kontrole kojima su migranti, ljudi ili neki drugi fenomeni, podvrgnuti. Projekt postavlja pitanje utjecaja u provođenju pravila i procedura koje su prisutne u migracijskim procesima te kako utječu na našu percepciju i razgovor na temu migracija.

Radovi Jasne Layes Vinovrški često propituju birokratske strukture i njihov utjecaj na naš osjećaj i poimanje identiteta. Također je fasciniraju odnosi između privatnog i javnog. Od 2008. godine zajedno s Clement Layesom vodi kompaniju za izvedbene umjetnosti Public in Private u Berlinu. Trenutno je u programu doktorskih studija pri Sveučilištu u Giessenu ATW gdje joj je mentor dr. Bojana Kunst.

Migrant Bodies je partnerski projekt Comune di Bassano del Grappa (Italija), La Briqueterie - Centre de dévelopement chorégraphique du Val de Marne (Francuska), Circuit-Est centre chorégraphique (Québec), The Dance Centre (British Columbia) i Hrvatskog instituta za pokret i ples (Hrvatska), realiziran uz potporu Europske Unije.