Tramvaj zvan čežnja vjerojatno je jedna od najpoznatijih američkih drama, dramatičara Tennesseeja Williamsa koji je za nju dobio Pulitzera 1948. godine, no velik dio svoje popularnosti duguje i izvanrednom kazališnom uprizorenju koje je režirao Elia Kazan 1947. godine i u kojem je glavnu mušku ulogu Stanleyja Kowalskog igrao Marlon Brando. Predstava je osvojila dva Tonyja, a Kazan se četiri godine kasnije odlučio na filmsku adaptaciju istog djela, ponovno s Marlonom Brandom u glavnoj ulozi. No, na filmskom setu mu je partnericu Blanche DuBois umjesto Jessice Tandy zamjenila mnogo popularnija Vivian Leigh, što se očigledno i isplatilo s obzirom da je Leigh dobila Oscara za najbolju žensku ulogu.
No, nije stalo na tome. 1995. godine Andre Previn, skladatelj i dirigent najpoznatiji po glazbi za filmove Gigi, My Fair Lady i Kiss Me Kate, odlučuje Tramvaj zvan čežnja pretvoriti i u operu.
A preko dramske predstave, filma i opere dolazimo i do baleta, i to domaćeg. Desetak godina nakon Previnove opere skladatelj i dirigent Mladen Tarbuk odlučio je napisati glazbu, prema motivima drame libreto je napisla Sanja Ivić, a za koreografiju i režiju pobrinuo se jedan od najpoznatijih hrvatskih baletana i koreografa Dinko Bogdanić. Balet Tramvaj zvan čežnja praizveden je u HNK Zagreb 2005, kada je za njegovu koreografiju Dinko Bogdanić dobio i Nagradu hrvatskog glumišta.
Tarbukova je glazba stvarana u bliskome dosluhu s plesnim pokretima, a u strukturalnome pogledu predstavlja dobro promišljen i vješt kolaž različitih stilskih fragmenata ojačanih naknadnom intervencijom elektronike.
Priča o razmaženoj i neurotičnoj, ali lijepoj južnjakinji Blanche DuBois koja pokušavajući pobjeći od svoje prošlosti, odlazi sestri Stelli Kowalski. No ubrzo će se naći u sukobu sa Stellinim mužem, Stanleyjem Kowalskim, pripadnikom nove industrijsko – imigrantske generacije, čovjeka brutalne i ujedno senzualne prirode koji pokušava na prilično nasilan način suočiti Blanche s njenim problemima iz prošlosti što će rezultirati njenim živčanim slomom.
Dramske tokove baletna priča sažima tako da Blanche DuBois zatičemo kako sjedi na bolničkom krevetu, a pritom joj se priviđaju i u navalama komešaju svi likovi iz njezina života. Liječnik preuzima skrb o njoj, ona se grči... Stavljaju joj luđačku košulju...
Kako to izgleda na pozornici HNK Split, pogledajte u fotogaleriji.
