U… bolje sutra autora Branka Ružića i redatelja Mije Jurišića istovremeno prikazuje proces u kojem glumci rade na predstavi o pacijentima u mentalnoj instituciji te dramu tih istih pacijenata u kojoj se otkrivaju njihove sudbine.
U jednoj psihijatrijskoj ustanovi budi se peti pacijent. Kako je u bolnici svakim danom sve veća nestašica potrepština, pacijentska se galama uvećava. S upravom se slabije i teže komunicira, pa stacionirani pacijenti odlučuju delegirati svog predstavnika na pregovore koji bi trebali prekinuti tu agoniju. Dugo nisu mogli odlučiti tko bi bio idealan za tu dužnost, no pojava petog čovjeka idealna je za demokratsku prevagu, dakle izbore i popratne igre lobiranja.
Autori, pak, kažu :
Pet vrlo raznolikih i duboko tragičnih ljudskih sudbina povezao je izgubljeni rat s nevidljivim, birokratiziranim sustavom, i njegovim vidljivim, ali do srži korumpiranim predstavnicima koje često zovemo ‘fini ljudi’. Nakon okršaja su završili u mentalnoj instituciji. Kako nepobjedivi sustav i tu ima apsolutnu vlast, oni uglavnom imaju tek svakodnevno beznađe. Čovjeku je u prirodi da živi ipak samo dok se nečem nada, a lišeni mogućnosti da spas nađu bar u blagdanskom peglanju kartica u trgovačkim centrima, prisiljeni su na odlučne korake.
Radnja ove priče jest smještena u pravu ludnicu, a to što ona podsjeća na standardni život je sasvim normalna post-tranzicijska okolnost.
