Tekst Dubravka Jelačića Bužimskog svojevrsna je vraijacija starije drame istog autora, Ponoćne igre, a u kojoj dvoje glumaca koji uoči premijere posljednji put, sami, noću u kazalištu, prolaze tekst drame koju će zaigrati. U toj drami pjesnik Vladimir Vidrić udvara djevojci Sali, a postupno se taj senzibilitet prenosi na privatan život glumaca...
U Noćnoj igri s Jesenjinom, radnja se pak odvija se u jednoj noći u kojoj dvoje mladih glumaca Jakov i Marija imaju posljednju probu drame koja tematizira početak ljubavne veze Galine Benislavske i Sergeja Jesenjina. U napetoj noći s jedne strane prožetoj poetskim ljubavnim scenama zavođenja između pjesnika i Galine, a s druge začecima romanse između glumaca Jakova i Marije, međusobno se isprepliću i pretaču dva svijeta (prošli i suvremeni) koja u vremenskom odmaku od stotinjak godina tematiziraju slične probleme (ljubav, korupciju političara, predrasude prema kazalištu i glumcima, iskvarenost društva…). Tragična priča završava najavom samoubojstva kroz snove koji opterećuju Jesenjina i Galinu. Jesenjin je počinio samoubojstvo navodno ispisujući stihove svoje pjesme Do viđenja druže, do viđenja vlastitom krvlju, nakon čega se objesio, a ubrzo si je i Galina oduzela život na njegovom grobu ne mogavši preboljeti smrt ljubavi svog života.