Jedna od najljepših bajki Vladimira Nazora, Bijeli jelen, uvodi čitatelje u čaroban šumski svijet u kojem su ljudi i životinje ravnopravni, a na kazališne daske Zagrebačkog kazališta lutaka donose ga dramaturginja Željka Udovičić Pleština i redatelj Zoran Mužić.
Ovaj klasik dječje književnosti problematizira odnos između čarolije i stvarnosti, divlje prirode i ljudskoga društva na djeci razumljiv način, a mogla bi zainteresirati i odrasle elementima priče o “divljem čovjeku” poput Kiplingov Mowglija ili Rousseauovog "plemenitog divljaka".
Živopisni likovi, pouka o potrebi suživota ljudi i prirode koji nije temeljen na jednostranom iskorištavanju, nego razumijevanju osnova je predstave.
“Iako napisana prije punih stotinu godina, priča o bijelom jelenu i malenoj guščarici koja na kraju postaje kneginjicom, bez problema pronalazi put do našeg vremena. Aktualnost joj osigurava, prije svega, maštovita potraga za istinom, ljepotom, ljubavlju, tolerancijom i dobrotom što jest potreba svakog čovjeka, a pogotovo djeteta, čija se naivna znatiželja trudi proniknuti smisao života. Pored toga, ova bajka danas ima i ekološku poruku jer onaj tko boravi u prirodi, razumijet će je, čuvati. A onaj tko se od nje odmakne predaleko, izgubit će osjećaj za biljke, životinje”, piše autorica dramatizacije Željka Udovičić Pleština.
Spoj raskošne scenografije i različitih lutkarskih tehnika doprinosi vizualnom dojmu predstave i omogućava ekspresivniju animaciju. Predstava je namijenjena djeci od treće godine naviše.
