Nakon Pantaloneove smrti, Eugenio nasljeđuje njegovo bogatstvo i poslove, zanemaruje svoju mladu suprugu te svoju baštinu postupno gubi u Pandolfovoj kartašnici. Ridolfo, vlasnik susjedne kavane, bio je nekoć sluga njegova oca. Kao pošten čovjek, hvalevrijedne odanosti obitelji kojoj je služio, žali zbog mladićevih loših navika te ga opominje; posuđuje mu novac kojemu Eugenio ne zna podrijetlo, te “što savjetima, što prijekorima, što molbama, što uslugama” otvara oči izrođenu sinu svoga negdanjeg gazde, učinivši ga “drugim čovjekom”.
To je, ukratko, fabula Kavane (La bottega del caffè), komedije građanske Venecije, napisane na toskanskom, kao i brojne druge komedije Carla Goldonija, a koja je u obradi na dubrovačku do danas ostala najomiljenija predstava Igara.
Za Goldonijevim predloškom odlučili su posegnuti i u Komediji, preselivši ga iz Mletaka u - Zagreb, o čemu autor prerade, redatelj i glavni glumac, Damir Lončar, kaže:
"Prvi susret s ovim djelom imao sam još kao klinac, kad sam kao nedovršeni student glume na Dubrovačkim ljetnim igrama osamdesetih godina prošlog stoljeća (!) uspio vidjeti tu predstavu. Nju je pod nazivom Kafetarija postavio Tomislav Radić, preselivši radnju komada iz Mletaka u Dubrovnik. Predstava je bila godinama hit Igara, plijenila je svojim šarmom, lakoćom i maestralnom izvedbom Izeta Hajdarhodžića u ulozi gospara Lukše. U mojoj obradi teksta i u našoj predstavi, gospar Lukša postao je gospon Genček, zagrebački gospon, nepogrešivo uvijek u pravu u pogledu baš svega. Pogađate, priču sam preselio u Zagreb. Vrijeme radnje – 1910. godina. Nastojao sam sačuvati čim više Goldonijevu konstrukciju teksta, uz neophodna kraćenja koja nalaže percepcija današnjega gledatelja."