Naslovnica > VIJESTI > CROSSOVER > Nesretne teatarske boje

Nesretne teatarske boje

Ako Vas na idućoj predstavi dočeka ljubičasta scena, a glumac u zelenoj kravati zasvira na žutoj harmonici – bježite iz kazališta!
Share on facebook
Share on twitter

U paleti kazališnih praznovjerja posebno mjesto zauzima strah od boja. Gotovo da nema boje koja se, uporabljena na sceni za dio scenografije ili kostima, bar u nekom dijelu svijeta neće smatrati donositeljem nesreće.

Zaziranje od plave boje na pozornici, s većim ili manjim intenzitetom, postoji u cijelom svijetu. Objašnjenje čuči u davnoj povijesti kazališta kada je plava bila skupocjenija od drugih boja. Smatralo se da će kazalište koje se upustilo u takav luksuz vrlo skoro doživjeti financijski krah. Korištenje plavih kostima tumačilo se kao puko obmanjivanje publike, posljednji trzaj teatra na samrti. Jedino što može spasiti predstavu od plave je korištenje srebrne boje. Ona se smatra dokazom da je kazalište istinski bogato i da nema nikakvog straha za njegovu budućnost.

Nesretnom se smatra i žuta boja, primjerice u Španjolskoj i Francuskoj. Navodno je Molière svoju posljednju ulogu odigrao u žutom kostimu. Ironično, igrao se Umišljeni bolesnik, a slavni komediograf tumačio je protagonista Argana. Bolovao je od plućne tuberkuloze i, iako je tijekom izvedbe bio u očigledno lošem stanju i čak iskašljavao krv, inzistirao je da se odigra do kraja. Preminuo je u svom domu par sati kasnije. Dva su mu svećenika odbila dati posljednju pomast, a treći je stigao prekasno.

Nadalje, ako glumac na pozornici nosi majicu, šešir ili kravatu žute ili zelene boje praznovjernici će reći da se radi o prerušenom vragu. Na sceni kojom dominira žuta ili plava boja glumci će navodno gotovo sigurno zaboraviti tekst. A iako bez pravog obrazloženja, najgora stvar koja se može naći na pozornici je žuti klarinet!

U kazalištima Velike Britanije posebno se izbjegava zelena boja. Taj običaj navodno potječe iz davnih vremena kad su se predstave izvodile na otvorenim prostorima, pa je postojala opasnost da izvođača odjevenog u zeleno gledatelj zamijeni za kakvu krošnju ili grm.

Na našim pozornicama nesretna boja je ljubičasta. To smo praznovjerje vjerojatno preuzeli od susjeda Talijana koji ljubičastu vežu uz smrt. U Italiji je ljubičasta, naravno uz crnu, boja žalovanja. Ne izbjegavaju je samo u kazalištu, već i ispred kamera, a nije najpopularnija ni u svakodnevnoj garderobi.

ZAŠTIĆENI SADRŽAJ

Zanima vas cijeli tekst?

Teatar.hr financira se isključivo sredstvima svojih čitatelja. Stoga ostatak ovog teksta možete pročitati samo uz pretplatu ili SMS plaćanje. Pretplatiti se možete već za 1 kn dnevno.

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter
POVEZANE VIJESTI