Nagrada Tito Strozzi Edini Pličanić

Kazališni Odbor Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu donio je jednoglasnu odluku kojom se Nagrada Tito Strozzi za sezonu 2013./14. dodjeljuje Edini Pličanić za ulogu Ane Karenjine u baletu ‘Ana Karenjina’.

  
Svečana dodjela Nagrade Tito Strozzi održat će se u ponedjeljak, 24. studenoga 2014. u 18,30 sati u foyeru Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu.
Kazališni odbor Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu djeluje u sastavu: Maja Đurinović (predsjednica), Viktor Žmegač, Vesna Šir i Tonko Ninić.Obrazloženje nagrade je slijedeće:
Minucioznom tehničkom izrađenošću, emocionalnom nijansiranošću, bezuvjetnom predanošću i zastupanjem uloge, Edina Pličanić kreirala je izvanrednim klasičnobaletnim vladanjem plesa na špici svoju suvremenu Anu Karenjinu za 21. stoljeće napisala je plesna kritičarka Katja Šimunić u nadahnutoj pohvali baleta Ana Karenjina u koreografiji Lea Mujića, praizvedenog u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu 4. travnja 2014.

Uistinu, kao da se sve poklopilo: nakon dvadeset godina predanog, strpljivog, a nakon povrede, ponovno ustrajnog, hrabrog rada,  Edina je rasla kao plesačica i umjetnica, osvajajući stalno nove vrhunce te dočekala ulogu u kojoj je mogla pokazati svo bogatstvo stečenog znanja i iskustva, plesačku zrelost, jednako u smislu briljantne tehnike koliko i interpretativne izražajnosti.

Edina se od početka plesačke karijere nametnula temperamentom, brzinom i žestinom igre, neobičnom za princeze i vile klasičnoga repertoara. Sjećam se da sam nakon prvog gledanja njezine Giselle, bez obzira na izniman sklad osjećaja i kretnji, čistoću i preciznost u koracima i batiranju, lakoću skoka i sigurnost okreta, pomislila kako bih je voljela vidjeti i u onoj drugoj, modernoj i također antologijskoj inačici baleta, Giselle Matsa Eka. Edina je pokazala da, osim što je superiorna u brzim sekvencama britkog jetéa i energičnog fouettesa, može biti vedra, razigrana Aurora, dirljiva Giselle, dražesna Vila Šećera,  Bijeli i Crni labud, nježna Julija… Ali i dalje smo je rado primjećivali u ekpresivnim plesačkim dionicama  unutar suvremenih djela plesnoga teatra Šparembleka, Wellenkampa, Müllera, Viere, van Manena, Mujića…

U razgovoru s Andrejom Jeličić, u povodu proslave 20. obljetnice  umjetničkog djelovanja ulogom, dakako, Ane Karenjine, Edina je priznala kako joj je najmiliji kreativan rad s koreografima koji plesače izazivaju na pronalaženje osobnog načina iskazivanja ideje,  rad kakav je bio s Mujićem u kreiranju uloge Karenjine. Njezina Ana se bacila u uzbudljiv, zanosan vrtlog moskovskoga društvenog života, u mrežu dopuštenih i tajnih odnosa; u koreografski precizno izgrađen prostor ispunjen,  redom sjajnim protagonistima zagrebačkog Baleta, od kojih ovom prigodom treba spomenuti barem vrhunske partnere u kakve su stasali Tamás Darai (Vronski) i Guilherme Gameiro Alves (Karenjin). To je koreografija u kojoj do izražaja dolazi njezina golema snaga – tjelesna i voljna, gotovo čelična čvrstoća i oštrina, eksplozivnost, brzina i dinamika nepogrešivo suvremenog karaktera. U tom se vrhunski ugođenom tijelu osim profinjene ženstvenosti krije i hazardni karakter vrhunske sportašice koja se nadmeće sama sa sobom, napisala je baletna kritičarka Andreja Jeličić.

Ana Karenjina Lea Mujića plesno je djelo koje bi trebalo postati jednim od zaštitnih naslova Baleta Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Predstava  je to koja može i više nego ravnopravno stajati uz nove baletne kreacije na svjetskim pozornicama, s pravom tvrdi Šimunić. Doista, zagrebački Balet je vrsna umjetnička sila na koju možemo i trebamo biti ponosni, koja puni gledalište umjetničkim pokrićem, i koju u ovim teškim, subverziji sklonim vremenima, svakako treba (sa)čuvati.

Sviđa vam se ovaj tekst?
Pomognite nam da ih objavimo još i ostanemo neovisni o oglašivačima i politici:
pretplatite se na Teatar.hr ili platite članak SMS porukom.