Almira Osmanović vs Dinko Bogdanić

Objavljujemo integralni odgovor Almire Osmanović na intervju Dinka Bogdanića ‘Slobodnoj Dalmaciji’, a kojeg je ista dnevna novina odbila objaviti u cijelosti.

  

Pismo Almire Osmanović prenosimo u cijelosti.

***

U Slobodnoj Dalmaciji 17. kolovoza, tiskan je razgovor sa sadašnjim ravnateljem baleta HNK u Splitu Dinkom Bogdanićem, u kojem je, ničim izazvan u naletu srdžbe, iznio bujicu besprizornih neistina o mom desetogodišnjem mandatu na toj instituciji.

Vjerujući u društvo u kojem svatko ima pravo na zaštitu ljudskog dostojanstva, pravo na obranu i pravo na odgovor, što je nedvojbeno sastavnica svake istinske demokracije, urgentno sam reagirala preciznim demantijem. Grad Split je dobro upoznat sa mojim dugogodišnjim radom i uspješnim podizanjem splitskog baleta iz pepela do visokog europskog standarda uz brojna priznanja, nagrade, gostovanja i turneje. Isti taj grad me slijedom događaja i nagradio prestižnim odlikovanjem - Nagradom grada Splita. To sve nije bilo dovoljno uredniku Slobodne Dalmacije da objavi moj demanti u istom sljedećem tjednom prilogu već je, nakon niza intervencija nevladinih udruga za zaštitu ljudskih prava, moj odgovor i ispravak objavljen, sa znatnim zakašnjenjem, potpuno cenzuriran bez ikakve prethodne obavijesti podnositelju zahtjeva čime je i prekršen zakon o medijima.

Izostali su svi važni argumenti i činjenice uz stvaranje dodatno iskrivljene slike o čovjeku koji nije prezao iznijeti klevetničke i uvredljive navode. Ostao je gorak dojam o političkoj premreženosti, o sinekurističkom inženjeringu koji samovlasno konstruira obmane o onima koji nisu, ili nisu više, na funkcijama - o sustavu gdje su prava pojedinca, u srži, zanemarena. Pisac Emile Zola kaže da "istina polako maršira i ništa je neće zaustaviti", stoga duboko vjerujem da će moj odgovor i istina pronaći put do pravednosti.

Sloboda mi je oduvijek bila svetinja, sloboda u svakom smislu, posebno sloboda mišljenja i upravo zbog nepristajanja na njezino gušenje želim s vama podijeliti ono što sam napisala u svoju obranu. Slijedi demanti u integralnoj necenzuriranoj verziji.

***

18/08/2014 Split

Poštovani gospodin Ivo Bonković,

Glavni urednik dnevnika "Slobodna Dalmacija"

jučer, 17. kolovoza 2014. u vašem cijenjenom listu, na stranicama 20., 21. i 22. objavili ste razgovor s ravnateljem baleta HNK-a u Splitu, Dinkom Bogdanićem. Kako je u tome razgovoru izrečen niz neistina kojima se, direktno ili indirektno, želi kompromitirati mene i moj desetogodišnji rad u splitskom HNK, a zbog istinitog informiranja javnosti, kako zbog objavljivanja istog ne bih bila prisiljena potražiti pravnu zaštitu, molim Vas da u cijelosti objavite ovaj moj demanti.

1. U posebno istaknutom naslovu "Pijani milijunaši", D.B. neistinito tvrdi da se "iz inozemstva dovodilo koreografe i plaćali su se honorari po 40, 50 tisuća eura, avionske karte iz Izraela, Rusije, Brazila... pa su iz Izraela dopremani specijalni elementi za scenu, a mi sada još plaćamo račune".

Istina je suprotna. Nikada, niti jedan koreograf koga sam pozvala da radi u Splitu nije dobio navedeni iznos. Dobili bi, a dobivali su u drugim svjetskim metropolama, i znatno veći iznos da s tim svjetski slavnim umjetnicima (kao npr. s Rami Beerom) nisam prijateljica. Oni su u Split ponajprije dolazili raditi zbog naših prijateljskih odnosa, ali i mojih molbi da se pomogne podignuti razina jednom mladom i sjajnom ansamblu kojega sam uz veliki trud stvarala i stvorila i koji je bio u stanju izvesti zahtjevne koreografije tih velikih koreografa.

Rezultati mojih nastojanja su i nagrade koje smo osvajali za te predstave (spomenimo "Magnum" jedina baletna predstava koja je u povijesti dobila "Juditu" na Splitskom ljetu, tu su i prestižne nagrade na Tjednu suvremenog plesa u Zagrebu, kao i Nagrada hrvatskoga glumišta) kao i važne inozemne turneje i gostovanja splitskog baletnog ansambla u Italiju, Švicarsku, Njemačku, Španjolsku, Tursku, Izrael...

Tko danas poziva i gdje gostuje splitski balet, to me zanima..!? Nikakvi elementi iz Izraela nisu dopremani u Split, a bezočna je neistina i obmana da bilo tko još uvijek plaća račune za nešto što je u svakom slučaju zaključeno prije nekoliko godina. Ovim neistinama, kao i tvrdnjom da je on "svaki dan u dvorani i da radi prema njihovim (plesačkim) mogućnostima", D.B. , čini mi se, želi prikriti ono što je radio i ostavio u zagrebačkom HNK (što će ostati iza njega u Splitu, to će se tek vidjeti), nakon što je, zbog niza skandala, iz njega bio izbačen.

Naime, nakon što sam mu ja kao ravnateljica zagrebačkoga baleta dala priliku da se na sceni po prvi put u životu pojavi i kao prenositelj koreografija (Bajadera, Don Quijote), on je nakon moga odlaska iz Zagreba u Split, a njegovoga dolaska na moje mjesto u Zagreb, te prijenose (nikako autorske originalne koreografije) potpisao kao svoje i za to se naplatio nešto manje od pola milijuna kuna (2002.- 131.670, 2003.- 211.284, 2004.- 126. 600)! Istovremeno je, prema izvještaju Državne revizije, dug zagrebačkoga HNK iznosio 11.600.000 kuna. Mnogi umjetnici godinama su čekali svoje honorare, ali jedan od rijetkih tko ih je na vrijeme dobio (uz vlastiti prijedlog i odobrenje!) bio je upravo D. B., koji je izbačen iz HNK zbog "čašćenja" balerina pogrdnim psovkama, a i sudski je pravomoćno osuđen zbog iživljavanja nad balerinom Nikolinom Bosnar.

Bilo bi zanimljivo saznati koliko je do sada od splitskoga HNK naplatio za npr. Orašara koji je barem 95% isti kao što je bio za moga mandata, kada sam ga ja stavila na repertoar ( u originalnoj koreografiji Waclawa Orlikowskog), a sebe je sada potpisao kao dramaturga, redatelja i koreografa! Struka, javnost i publika su bili u čudu kako je to moguće, jer se radi o nečemu što je u drugim zemljama nedopustivo i zakonski kažnjivo dok kod nas, na žalost, na tu vrstu zaštite autorskih prava i honorara još uvijek nitko ne odgovara. 2. D. B. tvrdi da su prije njegovoga dolaska (u vrijeme moga ravnateljstva) neki stariji plesači "bili stavljeni sa strane" te da je on pomladio ansambl "mladim, perspektivnim hrvatskim balerinama". Istina je suprotna. Svi, ali baš svi plesači, uključujući i polaznike Baletnoga studija bili su sudionici u mnogim predstavama poput Don Quijotea, CippolinaLabuđeg jezera, Orašara, Trnoružice, Sna ljetne noći, Carmine BuraneGrka Zorbe... sve se ovo može provjeriti u Programskim knjižicama splitskoga HNK...

Žao mi je da sam prisiljena reagirati, ali to činim isključivo na poticaj mnogih gledatelja (koji su se u vrijeme moga ravnateljskoga mandata ponovno vratili na baletne predstave) koji su me zvali, čudeći se i zgražajući nad ovim nečasnim istupom, sadašnjeg ravnatelja baleta, kojeg dao Vašoj novinarki. Jer, kakva je poruka mladima u današnje vrijeme, kada šef jednoga ansambla nacionalne kuće tvrdi da diploma nije važna, da se one mogu kupiti u St. Petersburgu za 7.000 € (stvarno me zanima koja to škola u tome gradu prodaje diplome), kakva je poruka jednoga ravnatelja u nacionalnoj kući reći da u sedmom desetljeću života čovjek ulazi u SDP da bi, de facto, napredovao, kakva je poruka javnosti ignorirati zakonom propisana pravila natječaja u izboru za Intendanta splitskoga HNK pri tome optužujući dio gradskih vijećnika da ga se ne želi zbog njegove seksualne orijentacije, a zapravo nikada nigdje nije pokazao ima li uopće završenu i osnovnu školu!

Očito se radi o dizanju buke zbog evidentnih vlastitih promašaja koje već vide i nešto manje pažljivi pratitelji splitskoga baleta, pa kada ti ne ide onda je dobro, misli D.B., izreći nešto poluistina i neistina kako bi barem imao nekakvu kratkotrajnu satisfakciju svoje slike u vlastitom ogledalu. Žao mi je plesača koji su iz niza razloga i nervozni i nesigurni i prestrašeni, te trpe svakodnevna iživljavanja D.B, na probama, a sve kao u interesu boljitka.

Žao mi je i splitske baletne publike čiji me znatan dio nerijetko naziva žaleći se na repertoar koji je uglavnom ponavljan iz vremena dok sam ja vodila balet, te na upitnu kvalitetu novih predstava koje im se nude.

ALMIRA OSMANOVIĆ, nacionalna baletna prvakinja i izvanredna profesorica na Akademiji dramskih umjetnosti u Splitu

Sviđa vam se ovaj tekst?
Pomognite nam da ih objavimo još i ostanemo neovisni o oglašivačima i politici:
pretplatite se na Teatar.hr ili platite članak SMS porukom.