Malo je koji tekst u povijesti dramske literature imao tako snažan utjecaj na javno mnijenje, kao što je to slučaj s Amadeusom Petera Shaffera iz 1979. Doduše, pitanje je bi li se i njemu takvo što moglo pripisati, da sam Schaffer dramu nije 1984. adaptirao u scenarij za Oscarom nagrađenin film Miloša Formana. Zahvaljujući što drami, što filmu, danas je posve uvriježeno miljenje kako je Antonio Salieri bio jedanod najvećih zločinaca glazbenog svijeta, a Mozart - luckasti genije.
Shaffer je svoju dramu, a koja povijesne činjenice interpretira u najmanju ruku vrlo slobodno, utemeljio na tekstu Mozart i Salieri Aleksandra Puškina iz 1830. godine, što ga je prethodno za libreto istoimene opere iskoristio Nikolaj Rimski Korsakov.
Drama koristi glazbu Mozarta, Salierija i drugih skladatlja istog vremena, a svaka od premijera Amadeusovih opera Otmica iz Saraja, Figarov pir, Don Giovanni i Čarobna frula iskorištena je kao mjesto zbivanja neke od ključnih scena u tekstu.
Tekst je praizveden 1979. godine i odmah nagrađen Evening Standard nagradom, da bi dvije godine kasnije prešao ocean i ovjenčao se Drama Desk i Tony nagradama.
Na hrvatskim je scenama posljednji put izvođen 2006. godine, kad ga je u kombinaciji s filmskim scenarijem na scenu HNK Rijeka postavio Tomi Janežič.
Naslovnog junaka tada je igrao Alen Liverić, dok će u režiji Dore Ruždjak Podolski u Gavellinoj predstavi u koprodukciji s festivalom Grad teatar Budva, Amadeusa zaigrati Filip Križan.
