Lik Don Juana u književnost je uveo redovnik Tirso de Molina početkom 17. stoljeća u drami Prevarant iz Seville i kameni gost, a potom su se tim velikim ljubavnikom i njegovom sumnjom u Boga bavili podjednako dramatičari, novelisti, skladatelji, filmaši, ali i filozofi - od Goldonija, Hoffmanna, Byrona, Puškina, Dumasa, Mériméea, Kierkegaarda, Baudealirea, Shawa, Apollinairea, Čapeka, Horvátha, Rostanda, Frischa, Bergmana, Camusa, Frischa, Walcotta, Ivesa, Handkea, Saramaga i Marbera, preko Mozarta, Liszta, Straussa i Glucka pa sve do Buddya Hollya, Jarmuscha i - Pet Shop Boysa.
No, od svih tih interpretacija, najutjecajnija i i najslavnija ostala je ona Molièreova, a koju je slavni Francuz napisao kao posljednji dio svoje trilogije o hipokriziji (koju još čine Škola za žene i Tartuffe). Praizvedena 1665. u Palais Royalu pod naslovom DomJuanouleFestindepierre, s Molièreom u ulozi Sganarellea, zabranjena je nakon samo 15 izvedbi, iako je autor da bi to spriječio, drami u posljednji čas nadopisao kraj u kojem Don Juan, izazivač Boga, bude kažnjen. Neposredno pred Molièreovu smrt drama je objavljena u drastično cenzurinanoj verziji i takva se igrala sve do 1884. kada se na scene konačno vraća - izvornik.
Uzrok takve sudbine drame jest njezin glavni lik - Don Juan, obijestan zavodnik koji ne priznaje niti jedan autoritet, pa tako ni onaj Božji, a kojeg u stopu prati vjerni sluga Sganarelle. Don Juan zavodi žene bez obzira na njihov stalež, spreman im je obećati i brak kako bi ih osvojio, pa se na početku priče zaručuje Elvirom, ali mu ona brzo dosadi te je napušta i navlači na sebe bijes njezine braće koji ga žele ubiti. No, ni tu se ne zaustavlja već ismijava mrtvog čovjeka na njegovu grobu i poziva njegov kip na večeru, a isti se na njoj,začudo, i pojavljuje. Don Juan se za večerom pretvara da se obratio i povjerovao u Boga, no zbog svojeg licemjerja nestaje u paklenom ognju..
.
Plesnu verziju priče o prokletom zavodniku, au koprodukciji Baleta HNK Ivana pl. Zajca, Festivala Riječke ljetne noći, Bitef teatara iz Beograda i festivala Grad teatar Budva, postavlja Maša Kolar i to na glazbu koju potpisuje Rundek Cargo Trio.
Kako kaže sama autorica:
On nije nevin, a nije ni naivan.
On je prijestupnik, ali je i pobunjenik.
Ne prihvaća duh, vjeru i pravila svog vremena.
To mu je dosadilo, prebacuje se iz epizode u epizodu. U svakoj epizodi traži nešto drugo. On ne traži isto.
Kao svaki čovjek ima pravo na sreću i želi to pravo.
Njegova sreća bi bila utajiti neizmjernu ljubavnu čežnju koja ga razdire.
Ne može se sa sigurnošću tvrditi kakav je bio Don Juan, niti kakav je to čovjek danas i kakav će to čovjek biti. (…) On je sposoban, arogantan, lud, topao, blizak, a opet nagao i nasilan i još uz to šarmantan i opasan. Tko može tom jeziku ljubavi odoljeti i tko uspijeva tom jeziku osvajanja reći ne?!