Naslovnica > VIJESTI > INFO > 3. Festival Miroslav Krleža

3. Festival Miroslav Krleža

3. Festival Miroslav Krleža održava se od 2. do 7. srpnja. Svečano otvorenje održava se u srijedu, 2. srpnja, u 21 sat, u Memorijalnom prostoru Miroslava i Bele Krleže u Zagrebu.
Share on facebook
Share on twitter

Goran Matović, autor i ravnatelj Festivala Miroslav Krleža, festival najavljuje ovim riječima:

"Zagreb ima Sljeme i ima jednu spiritualnu, artističku planinu. Ta druga planina, to je Miroslav Krleža.

Festival Miroslav Krleža na Krležinom Gvozdu i različitim gradskim adresama nakon dvogodišnjega iskustva potvrdio se kao sretno mjesto susreta Krleže, umjetnika i publike. Nadalje, što se tiče Gvozda – ta šuma, ta kuća, koja je sagrañena tridesetih godina prošlog stoljeća, sve je to samo po sebi veličanstvena scenografija. Naši su programi usmjereni na krajnju redukciju jer upravo u bogatstvu Krležina djela i tog atraktivnog prostora možemo minimalnim intervencijama ostvariti jedinstven festival.

Pored toga što je namjera Festivala afirmacija Miroslava Krleže i njegova djela kroz različite medije, dodatno i est/etički citatno kontekstualiziramo Krležinim tumačenjima ratne traume prve svjetske apokalipse. Upravo nas premijerna predstava U logoru (2. čin), u režiji Georgija Para i Maria Kovača, uvodi u ratna zbivanja. Program se nastavlja prošlogodišnjim repriznim predstavama Agramerski prolaznici (režija Goran Matović) i Evropa danas (režija Zlatko Sviben) te premijerom Krležine ratne adrese u režiji Maria Kovača, a koje su, među ostalim, posvećene Davnim danima kao jedinom našem literarnom dnevniku iz Prvog svjetskog rata…

I na kraju Festivala slijede završni prizori predstave Pijana noć 1918. Kazališta Ulysses u Zagrebačkom kazalištu mladih." 

Program:

srijeda, 2. srpnja

Memorijalni prostor Miroslava i Bele Krleže, Krležin Gvozd 23 - 21 h
Svečano otvaranje
premijera:
Miroslav Krleža, U logoru, 2. čin (Hommage Gavellinoj predstavi U logoru iz 1954. godine, izvedenoj u Zagrebačkom dramskom kazalištu)

Krležina drama U logoru (1934.), koju sâm autor smatra preradbom vlastite drame Galicija (1922.), koja se odnosi na hrvatski logor i galicijsko ratište 1916. godine, u ovome će izvedbenom fragmentu biti predstavljena samo drugim činom, i to kako bi se naglasila
Horvatova pozicija glasa pobune i otpora – njegovo NEĆU! Naime, otvaranjem pitanje slobodne volje, Horvat odustaje od indiferentne pozicije ratnoga bordelmuzikanta.

Krležina stanja u navedenom razdoblju čini se da su vjerodostojno opisane u "Kratkom životopisu piščevu", što ga potpisuje Uredništvo Nove Evrope, gdje je navedeno kako je nakon iskustva Galicije 'zabušavao' (…) na razne načine sve do kraja rata, provodeći vrijeme po bolnicama i po redakcijama dnevnih listova" (Uredništvo Nove Evrope 1921). Ili Krležinom iskrenom (ali i autoironičnom) eksplikacijom: "Ja lično nikada nisam bio u vatri niti u opasnosti. To ističem zato jer sam više puta čitao po novinama, da sam ja neki antimilitaristički pisac koji se mnogo napatio na fronti i 'koji je na svome mesu osjetio sav užas rata'." 

četvrtak, 3. srpnja

Memorijalni prostor Miroslava i Bele Krleže, Krležin Gvozd 23, u Krležinom vrtu - 12 h
Predstavljanje knjige Istvána Lıkösa Od Kaptola do Ludoviceuma (u suradnji s Mañarskim institutom u Zagrebu)
Sudjeluju: Jolán Mann, Dinko Šokčević, Sibila Petlevski, Antonija Stanišić i Csaba Horváth

Dvojezično hrvatsko-mañarsko izdanje Od Kaptola do Ludoviceuma/A Kaptoltól a Ludovikáig (Hrvatska nacionalna svijest i doživljaj mañarstva u djelu Miroslava Krleže) trideseta je knjiga uglednog komparatista Istvána Lıkösa, autora niza kroatističkih radova čiji se počeci vežu uz opus Miroslava Krleže. Knjiga je prvotno, prije sedamnaest godina, objavljena na mañarskom jeziku, a hrvatski je prijevod Melinde Ádám uz ponovno objavljivanje originala objavljeno u Budimpešti prošle godine u izdanju nakladnika Croatica. Navedena je knjiga monografske strukture, razdijeljena na poglavlja, zapravo na pojedine studije koje se bave Krležinim životnim putem od roñenja do Prvoga svjetskoga rata, tj. od zagrebačke "zemljopisne i duhovne kolijevke" preko pečuškog i budimpeštanskog vojnog školovanja do njegovog odnosa s budimpeštanskim progresivnim društvenim krugovima. Posljednja dva poglavlja su usredotočena na mañarske segmente u dvama kapitalnim Krležinim djelima – u Baladama Petrice Kerempuha i u romanu Zastave.

Memorijalni prostor Miroslava i Bele Krleže, Krležin Gvozd 23 - 21 h
Miroslav Krleža, U logoru, 2. čin 

petak, 4. srpnja

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu - 12 h
PRVI SVJETSKI RAT U ZBIRKAMA NSK: SLIKOM I RIJEČJU, izložba

Stotinu godina od početka Velikoga rata, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu predstavlja jedinstvenu grañu iz svojih zbirki vezanu uz ovaj globalni oružani sukob, koji je promijenio sliku Europe kao i lice njezine umjetnosti. Suvremenici Rata, meñu kojima je i Miroslav Krleža, ostavili su nam trajne zapise, koji slikom i riječju svjedoče o ovome burnom razdoblju svjetske povijesti.

Sudjeluju: Tvrtko Jakovina, Zvonko Maković, Krešimir Nemec

Memorijalni prostor Miroslava i Bele Krleže, Krležin Gvozd 23 - 21h

Miroslav Krleža, Agramerski prolaznici

Sudjeluju: Olga Pakalović, Goran Matović, Ecija Ojdanić, Boris Svrtan, Goran Grgić, Ivan Colarić, Neven Šverko i Mario Igrec

Autor događanja: Goran Matović

Polemičnost je osnovica Krležina odnosa prema svijetu. U svemu što je napisao Krleža je uvijek i neprestano demonstrirao polemički odnos. Neodvojiv od zagrebačkih veduta, pisac melankoličnih ugoñaja i veliki osamljenik na vjetrometini, Krleža daje Zagrebu jedan osebujan i neponovljiv ton, maštovitost vizionara i strast roñena buntovnika. Tko ulazi u Krležino djelo, ulazi u djelo koje stalno sebe negira; ono je slika slobode.

Krleža se konstantno razvijao u otporima prema postojećim literarnim strukturama ili diskursima, tražeći uvijek načina da se oslobodi bilo koje norme, a prije svega vlastite. Krleža je naučio da je sloboda nedjeljiva i neograničena. Zadržao je sebi pravo da u literaturi nastavi svoju negaciju i da sa sugestivnom strašću stvara djela koja nisu ništa drugo nego trajni poziv na slobodu i ljudsko dostojanstvo. Dijalog o Krleži i s Krležom ono je što bi moglo njegovoj misli vratiti vitalnost, snagu i punoću. Ideju ovoga scenskog susreta čini razgovor kroz fragmente Krležina djela. To je višeslojni polemički portret legendarnoga pisca koji je grañen udjelom dokumentarnoga filma, tonskog zapisa Krležina glasa, glazbe i živog govora.

subota, 5. srpnja

Memorijalni prostor Miroslava i Bele Krleže, Krležin Gvozd 23 - 12 h
Razgovori u Krležinom vrtu
PRVI SVJETSKI RAT: KROZ RIJEČ I ŠUTNJU
Sudjeluju: Sibila Petlevski, Krunoslav Pranjić, Tvrtko Jakovina, Žarko Paić i Filip Hameršak

Razgovor je zamišljen kao sučeljavanje povjesničarskih i umjetničkih pogleda na korpus problema Prvoga svjetskoga rata. U središtu su književne, u užem žanrovskome smislu beletrističke i povijesno-memoarske tematizacije Velikoga rata čija je stogodišnjica idealni trenutak da se ozbiljno, promišljeno i inovativno pozabavimo temom kulturnog sjećanja i kulturnog zaborava.

Spomenik Miroslava Krleže – Marija Ujević-Galetović,  Dubravkin put (okupljanje kod Krležina spomenika, a nastavak predstave na Krležinu Gvozdu) - 21 h
Miroslav Krleža, Evropa danas: glasovi, pojave, lica, osobe
Redatelj: Zlatko Sviben
Prema ideji Gorana Matovića uobličio Zlatko Sviben
Pojave i osobe: Branka Cvitković, Filip Nola, Damir Šaban i Mladen Vujčić

Cjelina se Krležina eseja Evropa danas (1933.) u ovoj izvedbi u manjem dijelu dopunjuje rečenicama iz njegova zapisa Na motiv klasne svijesti, o kojoj se govori i piše u posljednje vrijeme, kao i onima iz Glembajevih (nadopuna prvog čina), Na rubu pameti i Zastava te
stihovima iz balade Planetarijom.

Godine 2011. vodeći njemački angažirani intelektualac Hans Magnus Enzensberger u govoru na Sveučilištu u Kopenhagenu povodom dodjele jedne od brojnih europskih nagrada za kulturu žestoko je napao Europu danas zbog srljanja u ekonomski bankrot, zbog političke farse demokracije za elite i zbog moralne dekadencije. Njegova kletva nije bila ni po čemu originalna. Još 1933. u eseju Evropa danas Krleža je radikalno zasjekao u rak-ranu suvremene rascijepljene Europe: one na vrhu piramide ogrezle u luksuzu i moći i one u podzemlju koja se valja u blatu siromaštva i društvene nepravde. Apokalipsa lažnih vrijednosti i pobunjeni pojedinac u temeljima su njegove ideje književnosti kao radikalne negacije postojećega svijeta. Krleža je pisac tog fatalnoga dvojstva suvremenoga doba, što podjednako vrijedi za naše provincijalne komplekse hrvatske kulture na rubu Europe kao i za univerzalna pitanja slobode, istine i pravednosti.

nedjelja, 6. srpnja

Memorijalni prostor Miroslava i Bele Krleže, Krležin Gvozd 23 - 21 h
Filmska sjećanja 1914.–1918. i ekranizacija drame U Logoru (Krleža, Gavella, Tanhofer)

Uvodnu riječ dat će Pero Kvrgić, krunski svjedoka Gavelline predstave
Voditelj programa: Daniel Rafaelić, povjesničar filma

Prvi svjetski rat detaljno je ostao zabilježen na tisućama metara filmske trake. Filmski snimatelji iz svih dijelova Europe i Amerike snimale su brojne vojne akcije ali i vladarske kuće, velike manevre ali i sitne pomake. Rat je taj koji je iznjedrio pojavu filmskog žurnala, filmske vrste koja će uskoro postati glavni nosilac državne propagande. Filmski kolaž Filmska sjećanja 1914.–1918. predstavlja prvi put na jednom mjestu odabir rijetko viđenih filmskih snimaka Velikog rata ali i njegove pozadine – od zagrebačkih kavana do rovova Verduna, od Nikole Pašića do Nikolaja II. Filmski kolaž pokazat će da je Veliki rat i dalje relevantan – barem što se filma tiče.

Kada je 1952. godine od arhivskih materijala sklopljen cjelovečernji dokumentarni film Dokumenti jednog vremena, njegova ideja bila je kroz izvatke iz filmske arhive pokazati nastanak socijalističke Jugoslavije. Za taj su film korišteni arhivski materijali iz najvažnijih
svjetskih filmskih arhiva a značajan dio filma zauzima Prvi svjetski rat. Taj iznimno vrijedan ali rijetko viñen filmski materijal prikazuje se po prvi put zajedno s do sada neprikazanima filmskim zabilješkama Velikog rata.
Desetominutni kolaž uvod je u prikazivanje antologijske drame U logoru Miroslava Krleže koju je filmski, 1964., zabilježio Nikola Tanhofer. Tanhofer je filmski snimio predstavu koju je 1954. u Zagrebačkom dramskom kazalištu režirao Branko Gavella. Iako Krleža o toj snimci
piše iznimno negativno, ona je do danas sjajno sačuvala bît odnosa Krležina teksta, teatra i filma.., jedan od glumaca iz predstave, te.

 

ponedjeljak, 7. srpnja

Memorijalni prostor Miroslava i Bele Krleže, Krležin Gvozd 23 - 7h
Doručak kod Krleže 

U okviru tog gastronomsko-nadrealističkoga susreta u neformalnom razgovoru evocirat će svoja sjećanja na susrete s Krležom svi dobrodošli krležolozi/krležologinje, krležijanci/krležijanke i krležofili.

Sudjeluju: hungarologinja Jolán Mann i ukrajinist Jevgenij Paščenko, Latica Ivanišević, Olga Pakalović, Sibila Petlevski, Neven Šverko, Mario Igrec i Goran Matović

"Dijete je dakle rođeno 7. 7. 1893. u 7 sati ujutro (petak), a čitao sam u Miljukovljevim ruskim Pariškim novinama god. 1938. jula da će se ova astrološko-kabalistička kombinacija javiti opet za nekoliko stotina godina, jer zbroj broja 1893 iznosi 21 (1+8+9+3), a to je opet djeljivo s tri (21:3=7), daje tri sedmice 7,7,7, a sudbina djeteta zapletena u ovom kolopletu od sedam sedmica – nije od ovoga svijeta – završit će svoj život na štakama! Bravo!" Krležino pismo Mati Lončaru, ulomak (usp. zbornik Krleža danas. Prilozi suvremenom promišljanju Krleže, ur. Marina Vujčić i Velimir Visković, 2007., str. 77)

Domaćini događanja: Goran Matović, Jolán Mann i Suzana Marjanić

Krležine ratne adrese

9 h Memorijalni prostor Miroslava i Bele Krleže, Krležin Gvozd 23, scenska slika (alter- mansija): Žene na kiši

9.30 h MUO, scenska slika (alter-mansija): Vizitacija, asentacija, regrutacija: Krležinih 46 kilograma i izložba Hrvati u Prvom svjetskom ratu (iz kolekcije Nevena Budaka)

10 h Krajiška ulica, ispred Osnovne škole Petar Zrinski, scenska slika (alter-mansija): Krleža i "vatrogasec" Kvakar o špangama

10.30 h Rudolfova vojarna, scenska slika (alter-mansija): Topovi tutnje

11 h Zapadni kolodvor, Klub 27: Začarano ogledalo i izložba Hrvati u Prvom svjetskom ratu (iz kolekcije Nevena Budaka)

11.30 h Mirogoj, Na Krležinu grobu-stećku Scenska slika (alter-mansija): Slepi Jambrek, psihotopos izvedbe: autobus Hrvatski bog Mars – između dviju alter-mansija, prema dogovoru i raspoloženju publike.

Rođendansko glazbeno-scensko događanje nastavit će se autobusnim hepeningom (crni autobus s bijelim kniferovskim, meandričnim natpisom HRVATSKI BOG MARS), a odvijat će se na Krležinim psihotoposima iz Davnih dana kao i iz nekih drugih Krležinih autobiografskih i dnevničkih zapisa – Muzej za umjetnost i obrt kojemu kao kronotopu u dnevničkom zapisu pod datumom 17. veljače 1916. Davnih dana povezuje vizitaciju, asentaciju i regrutaciju; nadalje kasarne u kojima je boravio, npr. kasarna u Krajiškoj ulici čiji je mimohod umiranja dokumentirao na stranicama Davnih dana, zatim tu je i Rudolfova kasarna te Zapadni kolodvor sa završnim scenoslijedom na Krležinu grobu-stećku.

Program Krležine ratne adrese zamišljen je kao putovanje kroz ratnu memoriju i Krležino emocionalno sjećanje o ratnom Velikom Meštru Svih Hulja.

Zagrebačko kazalište mladih Teslina 7 - 21h

Pijana noć 1918. (Kazalište Ulysses)

Predstava je nastala na temelju Krležina memoarskoga zapisa Pijana novembarska noć 1918, iz 1942. god., u kojemu su opisana društveno-politička previranja s početka studenoga 1918. godine.

Tada, prvi put u povijesti hrvatskog naroda, sukobljavaju se u praksi koncepcija bezuvjetnog južnoslavenskog ujedinjenja i koncepcija samostalne hrvatske države. Sukob je to između idealizma i razuma, iluzija i stvarnosti. Iako je okosnica predstave spomenuti Krležin zapis, predstava je svojevrsna "simfonija" kroz koju se provlače i motivi iz drugih Krležinih djela. To je predstava o kompleksnom vremenu u kojem je Austrougarska monarhija proživljavala svoje posljednje godine, i svojim društvenim, gospodarskim i moralnim potopom prijetila da sa sobom povuče na dno i sve one koji su se stoljećima odupirali zatiranju hrvatskog nacionalnog identiteta.

Posebno su pri tome zanimljiva Krležina zapažanjima o sudbonosnoj ulozi što su je mnogi bivši austrougarski časnici odigrali u raznim srednjoeuropskim sredinama pred početak Drugog svjetskog rata, stavljajući se na stranu fašističke i fašistoidne politike: "Odlučni protivnici po svom odgoju i uvjerenju suvereniteta i grañanskog prosperiteta svojih vlastitih zemalja, oni su simulirali lojalnost republikama i krunama sve do pojave Hitlera." Dakako, Krleža ima na umu ponajprije sudbinu Slavka Kvaternika, koji je u doba kad se "pijana noć" odigrala, mijenjao austrijsku uniformu jugoslavenskom, a u doba kad je nastajao Krležin tekst o toj noći, imao status vojskovođe u vojsci NDH. Ova predstava iz 2007. godine nagrađena je na 41. BITEF-u i na Festivalu malih scena u Rijeci.

Drugi čin predstave Pijana noć 1918., komorni je autorski dramski prizor Ive Štivičića inspiriran stvarnim susretom Miroslava Krleže i pukovnika Vesovića.

ZAŠTIĆENI SADRŽAJ

Zanima vas cijeli tekst?

Teatar.hr financira se isključivo sredstvima svojih čitatelja. Stoga ostatak ovog teksta možete pročitati samo uz pretplatu ili SMS plaćanje. Pretplatiti se možete već za 1 kn dnevno.

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter
POVEZANE VIJESTI