Predstava nadahnuta životom i djelom Vlade Kristla, kontroverznog autora principijelno neprincipijelnog ponašanja kakvo se rijetko susreće. Njegova dosljedna borba za istinsku stvaralačku slobodu čovjeka kao jedini protuotrov za zauvijek iznova nastupajuće paralize sustava, pravaca i okvira u koje divlje zapadaju sve četiri strane svakog suvremenog svijeta, predmet je promišljanja i ove, samo naizgled, ili ipak doista, zbrkane zbirke kazališnih slika. Najbolja juha! Najbolja juha! autorski je projekt Renea Medvešeka, a s njom Zagrebačko kazalište mladih obilježava 60. godišnjicu.
***
Vlado Kristl (24. siječnja 1923. – 7. lipnja 2004.) slikar, crtač, animator, scenarist, redatelj, pjesnik i profesor, jedan od prvaka legendarne Škole zagrebačkog animiranog filma i jednog od najradikalnijih zagovaratelja apstrakcije u bivšoj Jugoslaviji.
Enciklopedija kaže da je diplomirao na Akademiji dramskih umjetnosti te se već za tih studenskih dana istinski latio slikarstva i karikature, a već je od 1949. godine nekoliko puta izlagao u inozemstvu. Do ranih tridesetih je već bio etablirani umjetnik, a izdao je i dvije zbirke pjesama: Pet bijelih stepenica te Neznatna lirika. Uz Ivana Picelja, Rašicu i Srneca 1951. godine sudjelovao je u stvaranju grupe EXAT 51 koju mnogi i danas smatraju najvažnijim pokretom u domaćoj umjetnosti. Važan je i za stvaranje pokreta Nove tendencije (svojevrstan nastavak Exata) koji djeluje od 1961. do 1973. godine.
Šezdesetih se godina iz političkih razloga preselio u tolerantnije krajeve - živio je u Francuskoj, Belgiji i Čileu da bi se konačno skrasio u Njemačkoj. Tamo je svojim djelima utjecao na svjetski priznate autore poput Fassbindera, Wendersa i Herzoga, te da su o njemu govorili kao o ’geniju takozvanoga mladoga njemačkog filma’. Zbog buntovničke i subverzivnom sklone prirode ponekad su ga nazivali boemom, bio je na glasu kao beskompromisni umjetnik koji se nikome ne prilagođava, a narav su mu nazivali nemogućom. Istina je, pak, da ga zbog njegova vizionarstva te raznih stilskih inovacija često nisu ni razumjeli.
Za mnoge je štovatelje i suvremenike ostao enigma, priče o raznim skandalima u koje je bio uključen kružile su u kuloarima i tek se ponegdje mogu pronaći citati njegovih izjava: 'Umjetničko se djelo može tumačiti s mnogo različitih strana – danas ovako, sutra onako. Jedno je, ipak, neupitno: umjetnost je razaranje sistema'. Umro je u Münchenu 2004.
One Response
Upravo sam se vratila s predstave u Pulskom INK-u i mogu reć da sam oduševljena. Jedna od najboljih predstava što sam ih u svom kratskom životu vidjela. Možda zbog toga nisam najobjektivniji kritičar, ali barem mogu izraziti svoj dojam. Same pohvale redatelju i glumcima!