Botho Strauss jedan je od najznačajnijih modernih njemačkih dramatičara čiji tekstovi se već tridesetak godina s velikim uspjehom izvode na mnogim svjetskim scenama, a postavljaju ih redatelji poput Petera Steina, Patricea Chereaua i Luca Bondyja. U Hrvatskoj je gotovo nepoznat, a pohvaliti se možemo samo jednom izvedbom prema njegovom tekstu, 'Turističkim vodičem' kojeg je 1994. u Gavelli režirao Bobo Jelčić.
'Park' je inspiriran Shakespearovim 'Snom Ivanjske noći', a sam autor, uz posvetu Peteru Steinu, kao uvodni tekst u njemačkim tiskanim izdanjima, napisao je sljedeće: 'Valja zamisliti: jedno uspješno društvo, gotovo podjednako udaljeno od svetih stvari i bezvremene pjesme (i već malo umorno), umjesto da podlegne nekom mitu ili ideologiji podlegne geniju umjetničkog djela. S tog motrišta, likovi i radnje ovog novog komada zaposjednute i motivirane, izdignute i izigrane su duhom Shakespeareovog Sna Ivanjske noći. Stoga kao što nitko od nas ne može voditi vlastiti život, već samo život podređen stotinama vrsta viših i podzemnih uvjetovanosti, 'struktura', tako su i suvremenici, koji se ovdje pojavljuju, ovisnici i ideolozi pod čarobnjačkom palicom jedne stare, nepronicljive komedije. Dok su Puk i Oberon usnulima u Atenskoj šumi dali cvjetni sok, ovdje je za obmanu personalu u osjetila nakapano jedno umjetničko djelo kao takvo. Dolazi do preobrazbi, ono izaziva preokrete ljudi, duhova, radnji – 'San Ivanjske noći' se ne prestaje nastavljati, a nitko nije ostao budan i donio ono dobro protusredstvo da brzo sve oslobodi njihove zablude.
Autor je zadržao i neke od likova 'Sna Ivanjske noći', točnije Oberona i Titaniju, dok se Puk pojavljuje iskrivljen u liku Ciprijana, umjetnika koji služi Oberonu. Titanija i Oberon, vilinska bića nalaze se na Zemlji kamo su se spustili iz nekih viših sfera kako bi među ljude vratili požudu i strast. To pokušavaju na različite načine – od toga da se razodijevaju pred ljudima u parku, do Titanijinih očajničkih pokušaja direktnijeg zavođenja. Međutim, plan im baš ne uspijeva pa oni zapnu u svom ljudskom obličju i na Zemlji ostanu niz godina, u međuvremenu žrtvujući hladnoći, ispraznosti, te nekomunikaciji i vlastiti odnos. Titanija, poput Minotaurove majke, dobije sina s bikom u kojeg se zaljubila u trenutku ludila, a Oberon se pretvori u Mittenzweija koji, zaboravivši komad i lik iz kojeg je došao, svjesno vodi potpuno ljudski život gdje su najvažnije stvari banalnosti poput prometne nesreće.
Ništa bolje nisu prošli ni Shakespearovi ljubavnici koji se u ovom komadu pojavljuju kao pravnik Georg, njegov prijatelj Wolf, instruktor u autoškoli, te njihove žene Helen i Helma. Strauss dosta vjerno slijedi linije zaljubljivanja i odljubljivanja Shakespearove četvorke, s tim da su motivacije i njihove životne priče različite, a happyend se jedva može naslutiti.
