Ode to the Attempt je novi solo kojeg je Jan Martens stvorio za sebe. To je laka, humorom ispunjena dekonstrukcija kreativnog procesa. Kada se stvara umjetničkog djelo - bilo slika, predstava ili neki drugi medij - umjetnik prolazi kroz nekoliko faza. Te se faze potom premazuju, jer možda djeluju neadekvatno, i tako nastaju slojevi koji su nevidljivi u konačnoj fazi rada.
Ode to the Attempt nastoji da ovim nikad ili rijetko viđenim fazama stvaranja, a koje najvjerojatnije nikada ne bi došle na svjetlo dana ili pred publiku, pruži novu priliku, drugi život. Upravo zato što možda imperfektno ima jednu drugu kvalitetu, možda upravo to može biti podjednako vrijedno kao i finalni produkt.
U ovom novom solu, Jan Martens tematizira nesavršenstvo, ali ovoga puta ne kao pridjev (kao u nesavršenom tijelu) već kao stanje, nešto što se može podijeliti i što se može vidjeti.
Sweat Baby Sweat predstavlja novi pravac u području istraživanja simbioze priče i apstrakcije, a koja je već započela u ranijoj produkciji pod nazivom A small guide on how to treat your lifetime companion (Kratki vodič kako tretirati životnog partnera).
Surađujući s video umjetnikom i skladateljem, Sweat Baby Sweat prerasta u djelo u kojem komponirana glazba i projicirani tekst preuzimaju važnu ulogu uz bok pokretnoj kompoziciji.
Polazna je točka i ovoga puta kliše, vječna tema: odnos muškarca i žene.
Uz ljubavnu pjesmu i ponegdje tugaljivu glazbu, očekivali bismo vrlo teatralni pristup. Ali, upravo obratno. Rezultat je sat vremena predstave tijekom koje prolazi život.
Jan Martens (1984, Belgija) studirao je ples na Fontys Dance Academy u Tilburgu (Nizozemska), te diplomirao 2006. Godine na Konzervatoriju za Ples Artesia u Antwerpenu.
U relativno kratko vrijeme koliko se bavi koreografiranjem postiže zapažene reakcije kako kritike tako i pulblike, što vodi sve većem broju nastupa, u ovom trenutku uglavnom u Belgiji i Nizozemskoj.
Njegovo prvo veće djelo pod nazivom i can ride a horse whilst juggling so marry me (United-C, 2010), djelo je koje prikazuje generaciju žena u društvu danas, čijim životima dominiraju socijalni mediji.
Od 2011., radove mu uglavnom producira kazalište Frascati. Tako su stvorena dva djela ‘love duets’ (2011.), koja su prikaz istraživanja klišeja odnosa muškarca i žene: krakti prikaz uputstava kako se odnositi prema životnom suputniku, i sweat baby sweat. Prvo je djelo odabrano za prezentaciju putem europske mreže Aerowaves koja se specijalizira u promidžbi mladih koreogafa. Ovo je djelo prezentirano više od 40 puta, te i nadalje prisutno na nizozemskim pozornicama, a sve više i međunarodno, kao uostalom i rad sweat baby sweat.
Uz navedene radove, kao gost koreograf stvara radove za plesne grupe: dansateliers, Meekers, i AHK. U ožujku 2012., stvorio je djelo pretty perfect, u koprodukciji organizacija dansateliers I Conny Janssen Danst. Ovo je djelo za šest plesača okosnica nove cjelovečernje predstave koja je planirana za slijedeću sezonu. 2013., zajedno s redateljem Peterom Saynaevem stvara duet između dječaka i muškarca.
Od 2013., umjetnik je u rezidenciji u ICK Amsterdam.
Svi Janovi radovi istražuju mogućnosti ostvarivanja savršene ravnoteže kao i simbioze pripovjetke i koncepta. Njega ne zanima da stvori novi plesni jezik, on naprosto oblikuje i reciklira postojeće idiome te ih postavlja u različita okruženja, čime potiče stvaranje novih ideja. U njegovom radu naglasak je prvenstveno na ljepoti koju nalazi u nedovršenoj čovječnosti te koja izbija u prvi plan, a manje u savršenoj koreografskoj kompleksnosti ili fizičkoj virtuoznosti.