Dvije autorice najmlađe domaće generacije koreografa predstavljaju svoj novi projekt ovako:
Koreografija se odnosi na jedan specifičan ljudski odnos, gdje istražujemo kako nedostatak ega jedne osobe nije uvijek odlika skromnosti, nego zapravo vodi ka samodestruktivnosti, te kako druga osoba u ovom dijalogu pokušava naći pravi pristup kako doprijeti do druge osobe. Publika svjedoči pokušaju postizanja kompromisa između dvoje ljudi koji se podržavaju i vole, ali ih odluke koje donose naočigled razdvajaju jer nose sa sobom uz ljubav i podršku, i osjećaje frustracije i ljutnje.