How We Survived Communism & Even Laughed knjiga je eseja Slavenke Drakulić objavljena u Londonu 1992., koju je kritika ocijenila jednim od najvažnijih doprinosa ženskim studijima posljednje dekade 20. stoljeća. Darkulić u njoj opisuje detalje dnevne borbe žena u socijalističkoj Jugoslaviji, ali i epohu samu.
Upravo posredstvom te knjige u Zagrebakom kazalištu mladih Dino Mustafić propituje što (nam) je ostalo od komunizma, kako u nasljeđu, tako i u sjećanjima, osobnom i društvenom planu.
Kako sam kaže:
'U esejima Slavenke Drakulić našli smo nadahnuće u scenskom potencijalu, jer autorica insistira na detalju, slici ili figuri koja postaje osnova za refleksiju i pripovijedanje, ponekad u ironijskom diskursu, ponekad kao politička satira, kao povod za razmišljanje o onome kako živimo i što nam se u životu zapravo zbiva.
Sjećanje je važna komponenta nas samih, dio našeg bića. Način i odabir onoga čega se trebamo i moramo sjećati, jedno je od bitnih pitanja našeg drustva. Na žalost, kod nas je sjećanje selektivno i filtrirano kroz drustveno-politički odnos u kojem se povijesni događaji promatraju bez konteksta i korelacije s vremenom u kojem su se odigrali. Zbog toga se mi sjećamo i pričamo osobne priče o životu koje su osjetljive na manipulaciju i prisvajanja, tiču se živih ljudi, glumica na sceni, dok je povijesna priča uvijek slavna i bavi se onim sto je prošlo. Scenski tekst se razvijao na probama kroz improvizacije, intervjue, osobne predmete, glazbu i boju epohe.'
Kako su preživjele na sceni ZKM dočarat će vam gotovo sve ženske članice tamošnjeg glumačkog ansambla.
