Tragično samoubojstvo potaknuto histerijom izazvanom nesretnom ljubavlju i otuđenjem od sina učinilo je od Tolstojeve Ane Karenjine jednu od najvećih tragičarki svjetske literature. Kroz život su je vodile emocije, ali nije mogla izdržati izolaciju koju je prouzročila njena preljubnička veza s grofom Vronskim.
Anu upoznajemo kao viđenu pripadnicu visokog društva Sankt Petersburga, prateći do kraja romana njenu transformaciju u izopćenicu iz tog istog društva. Kao komentar veze Vronskog i Karenjine, Tolstoj opisuje skladni i zreli brak Kiti i Levina. Kiti je bila zaluđena Vronskim, ali kad je shvatila da ju on ne želi oženiti preboljela ga je i udala se za Levina. Levinov lik je utjelovljenje Tolstojeva svjetonazora, transformirajući se tijekom romana iz skeptika u čovjeka koji je svoju istinu pronašao u vjeri. Iako vezu preljubnice Ane Tolstoj suprotstavlja skladnom braku Kiti i Levina, on u romanu ne osuđuje preljub (što je bilo predmetom polemika) i suosjeća s Aninom tragičnom sudbinom.
Romanobjavljivan u nastavcima od 1873. do 1877., a cjelovitom izdanju prvi put 1878. i danas je iznimno popularan, a ne tako danvno proglašen je i najboljim svih vremena u izboru magazina Time.
Nije stoga čudno što je adaptiran u raznorazne medije, od filmskog, preko baletnog do dramskog. U potonjem su se okušali brojni dramatičari, a među inima i britanska autorica Helen Edmundsen, i inače specijalizirana za adaptacije romana, poput Coram Boya za kojeg je 2006. godine dobila i Laurence Olivier nagradu. Karenjinu je adaptirala kompaniju Shared Experience 1992., a ta je produkcija iste godine osvojila Time Out nagradu za iznimno kazališno postignuće. Isti je tekst za vlastitu produkciju iskoristilo i kazalište Arcola u Londonu 2011. godine, a za njim su posegnuli i u HNK Osijek. No, za domaće su ga prilike dodatno prilogodili i to autorica Marijana Fumić i redateljica Dora Ruždjak Podolski, u čijoj koncepciji nesretnu Karenjinu igra Sandra Lončarić Tankosić.
