One su trpjele / Trpele

DATUM PREMIJERE:
GODINA:
PRODUKCIJA:
VRSTA:
NAZIV IZVORNIKA:
OCJENA PUBLIKE:
12345
Postoji li makar jedan prihvatljiv razlog da muškarac tuče ženu? Pitanje je to na koji su odgovor u - zatvoru, potražili Milena Depolo i Boban Skerlić.
autorski tim funkcija
Boban Skerlićautor teksta
Boban Skerlićredatelj
Boban Skerlićscenograf
Anja Đorđevićskladatelj
Marija Batinicaorganizator
Zoran Milojevićinspicijent
Tatjana Radišićkostimograf
Ljiljana Mrkić Popovićlektor
Marija Milenkovićsuradnik za scenski pokret
Milena Depoloautor teksta

Prema podacima Autonomnog ženskog centra:

Svaka treća žena u Srbiji je žrtva fizičkog nasilja u porodici. Svaka druga žena u Srbiji je žrtva psihičkog nasilja, a svaka četvrta je bar jednom u životu bila izložena fizičkom nasilju u porodici. Svakog trećeg dana u crnim hronikama dnevnih novina u Srbiji izveštava se o delu koje je posledica nasilja u porodici. Policiji se u Srbiji prijavljuje samo 16,5% slučajeva nasilja u porodici. U 25% ispitanih slučajeva nasilje se ponavljalo više od 5 puta. U 18% slučajeva, sem žene, zlostavljani su i drugi članovi porodice. Čak 7.4% nasilnika koristi oružje ili oruđe kojim može da zada teške telesne povrede. U 74.8% slučajeva nasilja nad ženama nasilnik je njen sadašnji ili bivši muž, a u ostalim sl. to su očevi, majke, deca… U 37.2% slučajeva nasilnik je pod dejstvom alkohola. Od svih prijavljenih nasilničkih krivičnih dela u Evropi 25% se odnosi na zlostavljanje supruga ili partnerki.

Ove crne statistike bile su poticaj Mileni Depolo i Bobanu Skerliću za kreiranje predstave Trpele, a koja je nastala temeljem dokumentarnih materijala, autentičnih svjedočenja žrtava nasilja, a donosi priču o sedam žena koje su ubile svoje muževe, ljubavnike ili jednostavno siledžije … i za to su osuđene na robiju između devet i četrnaest godina…

Kako kaže sama Depolo:

Kao osnovno gradivo poslužili su transkripti intervjua koje je Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji obavio sa ženama koje su ubile svoje zlostavljače.Ali, i pored svoje ispovedne forme, on nije pokušaj da se te priče što verodostojnije prenesu publici. Tome služe novine. Ovaj komad i ova predstava su naš, pozorišni, pogled na jedan ozbiljan društveni problem.

Bavljenje ovom temom dovelo nas je pred mnoge izazove. Gde ustanoviti granicu između dokumentarnog i fikcije? Koliko da ostanemo verni dokumentarnom materijalu? Kako ne biti patetičan? A kako ne biti suvo realan? Kako se izboriti sa apsurdnim postupcima naših likova? Kako da ih opravdamo? Da li da ih uopšte opravdamo? Da li sve ovo ima smisla kada nas stvarnost svakodnevno prevazilazi?

Komentirajte

PRATITE NAS I NA
INBOX

Ne propustite
naš
Newsletter

Sažetak svih vijesti objavljenih prethodnog dana dostavljamo svakog jutra u vaš inbox

NAJČITANIJE