Katzelmacher, bavarski pogrdni naziv za stranog radnika podrijetlom s Mediterana, ujedno je i naslov prvog izvedenog dramskog teksta Rainera Wernera Marie Fassbindera, što ga je sam postavio s minhenskim Akcijskim teatrom u travnju 1968. Ta je premijera ujedno bila i svojevrstan kraj Akcijskog teatra, koji se zbog ljubomore pojedinih članova na rastući Fassbinderov utjecaj i moć raspao samo mjesec dana kasnije. No, posljedično, Fassbinder je osnovao svoj Anti-Teatar, a potom po Katzelmacheru (što ga se kod nas prilično politički korektno prevodio kao - Južnjaka), snimio i svoj drugi cjelovečernji film.
40-tak minuta dugi dramski izvornik u središtu je radnje imao Grka na privremenom radu u Njemačkoj, a koji postaje žrtva intenzivne rasističke, seksualne i političke mržnje grupe bavarskih besposličara. U filmu, što ga je Fassbinder snimio 1969. mjesto radnje premješta se sa sela u Munchen, te se dolazak 'južnjaka' odgađa, ne bi li se publika upoznala s grupom mladih parova u dokolici, koji vrijeme krate praznim brbljanjem, opijanje, kartanjem, intrigama ili naprosto - izležavanjem. Kad se među njima pojavi Jorgos, radnik iz Grčke, izazove znatiželju žena u grupi, te žestoki antagonizam muškaraca.
http://www.youtube.com/watch?v=fH24q2JXiqU
Kritičari tvrde kako su tako postavljeni otuđeni likovi nesposobni umaći opresiji u kombinaciji s društvena kritika što je Fassbinder iznosi u filmu, zapravo temelj čitavog njegova opusa, pa nije ni čudno što je film po premijeri u Manheimu 'zaradio' pet nagrada.
Anica Tomić i Jelena Kovačić upravo su slobodnu adaptaciju Južnjaka odabrale za svoj debitantski projekt u Gavelli, a službena najava tvrdi kako će "progovoriti o našoj (ne)spremnosti da doista prihvatimo različitost, spolnu, rasnu, nacionalnu ili vjersku... Iza izvanjske agresije nešto je mnogo dublje i podmuklije: naše odbijanje da zbilja prihvatimo i pokušamo razumjeti nekoga tko po bilo čemu nije poput nas. A u tom diskursu i "tolerancija" znade biti samo parola, ispražnjena od sadržaja i isušena od značenja, iza koje se mnogi skrivaju ne bi li zadovoljili imperativ političke korektnosti. "
Znakovita je u tom smislu Fassbinderova napomena na samom početku teksta :"Ovo je zapravo trebao biti komad o starijim ljudima. Ali, trebalo bi ga izvesti u "antiteatru". A tamo su svi mladi."
