Login za korisnike

Roberto Zucco

Posljednji komad Bernard-Marie Koltèsa o zloglasnom talijanskom ubojici, etička je zagonetka koju pred gledatelje dovodi Ivica Buljan.

***

Roberto Succo notorni je talijanski kriminalac koji je svoja prva ubojstva, ona vlastite majke i oca, počinio 1981. u dobi od 19 godina, nakon što su mu ovi odbili posuditi obiteljski automobil. Potom je njihova tijela sakrio u kadi i dao se u bijeg, da bi po uhićenju bilo ustanovljeno kako je - mentalno bolestan. Osuđen je na 10 godina zatvora, od čega je odslužio polovicu tijekom koje je završio i studij političkih znanosti i potom - pobjegao iz zatvora, u - Frnacusku. U idućih par godina Succo je počinio cijeli niz različitih prekršaja i zločina, uključujući i silovanje i ubojstvo dviju tinjedžerki, liječnika i dvojice policajaca. Osim u Francuskoj, otimao je, napdaao i teorizirao ljude u još barem četiri europske zemlje, pa su ga državnim neprijateljm broj jedna proglasile i Italija i Švicarska.

28. veljače 1988. uhićen je u rodnom mjestu Mestre. Već prvog ožujka pokušao je pobjeću, no pao je s krova zatvora, da bi 23. ožujka počinio samoubojstvo u zatvorskoj ćeliji.

Iste je godine komad o njemu, a u posljednjoj godini vlastitog života, napisao francuski autor Bernard-Marie Koltès, da bi praizvedbu 1990. na sceni Schaubühne  režirao Peter Stein.

Koltèsov tekst započinje sa S/Zuccovim bijegom iz zatvora, a završava spektakularnim samoubojstvom nakon ponovnog uhićenja, te je uokviren citatom C. G. Junga o bogu Mitri kao epigrafom kojeg na koncu drame kao svoje zadnje riječi izgovara sam Zucco.

Drama se razvija kroz petnaest kronološki povezanih slika. Svaka od njih opisuje akciju ili mjesto na kojem se odvija. Slike poput Dalile ili Ofelije referiraju veze dramskih osoba s mitskim figurama.

Tekst ima tridesetak osoba koje su određene generičkim imenima (Mala, Sestra, Brat, Otac...). Roberto Zucco jedini ima pravo ime, strahuje da će ga zaboraviti, ne želi biti primjećen, htio bi postati proziran, ne pretendira na ulogu heroja.

Roberto Zucco je lik prepun kontradikcija. Misli su mu u opreci s djelima, cijela njegova osoba postoji i kao dvojnik. Osamljenik koji se nije asimilirao s društvenim moralom, odbija se identificirati kao član bilo kakve zajednice.

Autor ne pokušava objasniti postupke svoga junaka. U svom posljednjem radijskom intervjuu rekao je da mu život ubojice Succa služi kao predložak zato što je "...ubijao bez razloga. Samo neznatan detalj bio je okidač...". Koltès ne daje obavijesti o Zuccovoj prošlosti. Teško je, gotovo nemoguće identificirati epizode iz njegovog života koje bi strukturirale psihološki temelj dramske osobe. Interpretacija zločinačkih motivacija ostaje na čitatelju ili gledatelju.

U režiji jednog od ponajboljih poznavatelja Koltèsova djela, Ivica Buljana, predstava je nastala kao koprodukcija zagrebačkog Novog kazališta, slovenskog Mini teatra i mađarskog kazališta Maladype, s tim da je ovo potonjima već druga suradnja nakon Tristana i Izolde iz 2007.


Odgovori