Postaju li osjećaji danas neželjeni teret i čak neka vrsta grijeha iza kojeg slijedi kazna neprihvaćanja, iskorištavanja i samoće, pita se Ivica Boban u svom novom autorskom projektu.
Kako sama kaže:
Sve više djece svjesno ili nesvjesno ne dopušta osjećajima da izađu na površinu, ne izražava ih, pa čak i ne prepoznaje. I umjesto da se snažna energija osjećaja izrazi i transformira u pozitivnu pokretačku snagu, ona se usmjerava i zaključava u svoju unutrašnjost. Budući da je to za dijete iznimno naporno i iscrpljujuće, takvo ponašanje i inhibicija počinje narušavati obrambene sustave organizma i izlaže dijete riziku tjelesnih i psihičkih oboljenja.
Djeca se iz različitih razloga mogu pogrešno odnositi prema svojim osjećajima. Na primjer, ako roditelji na plač djeteta kojim izražava svoju tugu reagiraju izjavom: „Nemoj plakati, ti si već velik“ - dijete prima poruku da je bolje sakriti tugu i praviti se lažno snažnim. Ako na izražavanje djetetove ljutnje roditelji reagiraju neprimjerenim kaznama ili kritikama poput: „Vidiš kako si zločest“ – djeca uče da nije u redu izraziti ljutnju. Za mnogu djecu su i pozitivni osjećaji kao radost, zadovoljstvo, smijeh i opuštenost – opasni, jer roditelji često i te osjećaje „u dobroj namjeri“ iskorištavaju i manipuliraju njima na štetu djece. Oni roditelji koji pred djecom skrivaju i potiskuju vlastite osjećaje, i nisu ih u stanju prepoznati i izraziti, nesvjesno odgajaju djecu da čine to isto. A djeca, čiji se roditelji ne znaju nositi s njihovim snažnim osjećajima tuge, straha ili krivnje, te im iskazuju samo veliku brigu, također će biti oštećena.
Zbog svega navedenog, Boba je odlučila pripremiti predstavu koja bi najmlađoj publici trebala pomoći da prepozna svoje osjećaje i nauči kako ih razgovor i igru izraziti bez straha , odnosno kako njihovu energiju pretvariti u "pogonsko gorivo" za maštovitost i kreativnost.
