Fjodor Mihajlovič Dostojevski, nakon povratka s robije u Sibiru, gdje je proveo deset godina, okreće se pitanjima dobra i zla, krivnje i odgovornosti, zločina i kazne. Dostojevski upada u dugove, živi u siromaštvu, te piše roman Zločin i kazna koji u nastavcima objavljuje u časopisu Ruski vjesnik, a iako je tema ubojstvo, ne radi se o tipičnom kriminalističko-detektivskom romanu.
Priča je smještena u u Sankt Petersburg sredinom 19. stoljeća i govori o mladom i neuspješnom studentu prava Raskoljnikovu koji se iz "viših ciljeva" odlučuje na ubojstvo sjekirom. Opravdanje za ubojstvo nalazi u tome što je njegova žrtva pohlepna, stara lihvarka kojoj ionako ostaje tek nekoliko mjeseci života. Njezinim novcem namjerava završiti studij, pomoći siromašnoj majci i sestri te obitelji Marmeladov.
Zločin se odvija u prvom poglavlju romana, čitatelj od početka zna tko je ubojica, a u daljnjim nastavcima Dostojevski piše o posljedicama tog čina. Raskoljnikov se ne kaje zbog ubojstva, misli da je kao izniman pojedinac iznad svih zakona, no ubrzo shvaća da ubojstvom nije riješio svoje probleme. Inspektor Portifirij jedini sumnja u njega, ali se ujedno divi njegovoj inteligenciji. Slijedi njihova igra mačke i miša, Dostojevski analizira psihološko stanje lika sve do njegove konačne predaje u ruke zakona i odlaska u Sibir.
Roman je objavljen 1866. godine, a prvi put je postavljen na pozornicu 1871. u Petrogradu. Nakon te prve izvedbe, slijede različite dramatizacije i adaptacije dokazujući da je Dostojevski neiscrpno vrelo inspiracije. Naravno, roman je ubrzo dobio i svoju filmsku verziju (ili točnije, njih tridesetak). Zahvaljujući Eduardu Artemijevu, ruskom skladatelju, Zločin i kazna se pretvara i u tragičnu operu.
Zločin i kaznu možete premijerno pogledati u splitskom HNK u režiji Aleksandra Anatoljeviča Ogarjova.
Ogarjov je u Voronježu završio Glumačku školu, te se nakon toga seli u Moskvu i upisuje režiju na Državnom institutu dramske umjetnosti u klasi slavnog Anatolija Vasiljeva s kojim nastavlja surađivati i nakon završetka studija.
Ogarjov je već poznat hrvatskoj publici; u HNK Split je režirao Ionescovu Ćelavu pjevačicu u kojoj se spomenuta pjevačica doista i pojavljuje na sceni, a u Gavelli je pokušao provesti rusku stegu tijekom rada na vlastitoj dramatizaciji Puškinove pripovijetke Mećava.
No, važno je spomenuti da se Ogarjov kao jedan od uvoznih redatelja, brine i za izvoz hrvatskih drama. Ogarjov sam kaže da se zaljubio u tekst Mate Matišića Svećenikova djeca te ga je postavio u Puškinovom teatru u Moskvi. Predstava je nakon Moskve izvedeba i u Hrvatskoj, te je nagrađena na Marulićevim danima. Također je režirao dramu Muž moje žene Mire Gavrana.
Zločin i kazna njegova je treća režija u Hrvatskoj.
