Ovogodišnje, posljednje festivalsko izdanje Eurokaza otvorit će skupina Societas Raffaello Sanzio, a taj će simbolički 'početak kraja' ujedno označiti i svojevrsno zatvaranje kruga jedne faze Eurokazova postojanja. Naime, ti začetnici ikonoklastičkog teatra, po prvi su put izvan Italije nastupili upravo na drugom Eurokazu, i to svojom „manifestnom“ predstavom Santa Sofia davne 1989. U godinama koje su slijedile Eurokaz je prikazao i druge njihove, danas već antologijske, predstave: Gilgamesh, Masoch, Tragedia Endogonidia.
Kompanija na čijem je čelu karizmatični Romeo Castellucci (a temeljnu jezgru iste čine još sestra mu Claudia, te Chiara Guidi), u pravilu nikoga ne ostavlja ravnodušnim (iznimka je, Guardianov Michael Billington), a njihove su predstave ili obožavane ili žestoko osporavana. To vrijedi i ovu s kojom stižu u Zagreb, a koja je praizvedena 2011. i čija je gotovo svaka izvedba izazvala veći ili manji skandal diljem svijeta. Primjerice, pariška je izvedba prije dvije godine prekinuta prostestima pod egidom 'Stop kršćanofobiji!'.
Naime, O konceptu lica Sina Božjeg, predstava je koja se bavi jednim od temeljnih izazova s kojima se suočava svaki vjernik - zašto Bog dozvoljava nepravde, patnje i zlo, i može li se uprkos činjenici da nas okružuju i dalje iskreno vjerovati?
Ne bi li sebe i publiku suočio s tom dilemom, Catellucci na pozornicu kojom dominira relativno nepoznata slika Salvator Mundirenesansnoga slikara Antonella da Messine izvodi ostarjelog oca i sina koji o njemu brine. Otac pati od inkontinencije čiji rapidni progres tijekom predstave prvobitno brižnog i pažljivog sina dovodi do očaja, nemoći i bijesa.
Kad rečeni bijes i nemoć dosegnu svoj vrhunac materijalizirat će se u doslovnom uništavanju rečene slike Krista, ali fekalijama koje će poteći od kud ih najmanje očekujete, ne biste li se i sami zapitali - vjerujete li doista?
