Radnja romana Braća Karamazovi ispletena je oko motiva oceubojstva. Osnovnu je temu romana Dostojevski pronašao u zbilji: priča o nevinu sinu osuđenome za oceubojstvo koje je počinio drugi sin, priča je nesretnika kojega je Dostojevski susreo robujući u omskome zatvoru. Znakovito je kako je piščev otac Mihail Andrejevič ubijen 1839. godine kad je mladomu Dostojevskomu bilo 18 godina. Nikad potvrđene glasine govorile su da ga je ubio jedan od kmetova s njegova imanja, a činjenica da je okrutan otac mučio svoju obitelj, navodi mnoge na pretpostavku kako je mladi Fjodor Mihajlovič potajno priželjkivao očevu smrt te da je osjećaj krivnje nakon očeve smrti uzrok kasnijih piščevih epileptičnih napada.
U romanu se doista i javlja problem moralne odgovornosti lika Ivana Karamazova za oceubojstvo koje je u njegovu slučaju želja, a ne čin (ubojstvo je počinio Smerdjakov, sluga i nezakoniti sin ubijenoga Fjodora Pavloviča). Znakovita je i činjenica da pravi ubojica pati od epilepsije, bolesti koja je mučila Dostojevskoga.
